СРЂ

HUMANITARNE USTANOVE I ZAKLADE DUBROVNIKA. ACARAS ben ILI. Tzmeđu krasnih stranica o starim Dubrovčanima sjaju za stalno one o njihovom blagome srcu prama nevoljnicima; ova im se vrlina sačuvala i u potomcima do danas. Mi ćemo iz tih mnogih stranica navesti samo koji redak da odamo poštu sjenama Dubrovčana prošlih vjekova. Cetrnaestoga se i petnaestoga vijeka Evropa otimala varvarstvu i polumjesecu, a Dubrovnik, malen prostorom ali velik duhom hriščanske ljubavi, začudi svijet svojim humanitarnim osnovama. Godine 1317. utemeljena je „Spičarija 1 Male Braće", koja, jedna od naj starijih u prosvijećenome zapadu, punim se pravom ponosi da je naj starija u našoj monarhiji, a ne prođe nego samih 30 godina dok je 1347. god. postavljen temelj velikoj bonici, „Domus Christi" kojoj je pridodata ljekarna „Domus Christi" 1420, druga u Dubrovniku a opet treća a Austriji. Godine 1432 bi osnovano „Javno nahodište," po starini drugo u Evropi. Ali kao da malom gradu ne bješe još dosta veličine! Početkom XIV. v. evropske se države toliko brinu oko gubavaca, da ti nesretnici bivaju javno kamenovani, — a vlada dubrovačka početkom istog vijeka udara nov porez na građanstvo, da bi se kupila kuća na Dančama, 2 gdje bi se ti nesretnici liječili i izdržavali na državne troškove. Pitanje robova, to životno pitanje još nazad malo godina u slobodnoj Americi, kušalo se u Dubrovniku riješiti već pri svršetku XIII, v. po prilici za Rudolfa Habsburškoga, jer onda senat udari teške namete na trgovinu robova. Pitanje se pak riješi već 1417. god., kad vlada dubrovačka ne samo u svojoj državi zabrani trgovanje robovima, nego i naj strožim kaznama zaprijeti dubrovačkim brodovima, koji bi se gdjemudrago zanimali ovim

1 Ljekarna. 2 Biizu grada.