СРЂ

U NOĆNOJ MANASTIRSKOJ TIŠINI u „ROZARIJU". DUBROVNIK. O. AMBROZ BAČIC (Dominikanac). /^lluho je doba noći! Sve oko mene spava! U ovoj mrtvoj tišini regbi da je svaki zivot išeznuo! Misli moje kao da ne mogu naći počinka; one se ni na jedan predmet ne zaustavljaju; ni

Dominikanski klaustar. sami sadašnji dogadaji, koji svijetom drmaju, ne zanimaju me. Pri ovako tihoj noćnoj samoći, kad blijedi mjesec na plavetnom svodu već naginje k zapadu, ne zanimaju me ni filozofske misli, jer moja pamet večeras samo prošlost traži! Kroz prozor iz moje ćelije bacam pogled na drevno dvorište. Eno ga u čarobnoj slici! Eno na srijedi kruništa bunaru ! Eno tradicionalne naranče tamnozelene! Eno ruže, koja ovdje u