СРЂ

DUBROVNIK KULTURNI CENTAR JUŽNOSLOVENSKI ?

DUBROVNIK.

VOJIN MALIŠIĆ TAVRIDSKI.

ubrovnik ne samo da može, nego mora biti jedan od kultur-

nih centara južnoslovenskih. Ponoseći se svojom velikom prošlošću, Dubrovnik valja da se njom koristi za sadašnjost i budućnost, i onu energiju, koju je tako mudro trošio u održavanju tisuć-ljetne slobode, da upotrebi sada za podizanje i držanje na visini one kulture, koja svijetlom imenu njegovom odgovara. Duh „slovinski" (srpski, hrvatski), duh slobode, nezavisnosti i ponosa narodnog nigdje u narodu srpskom ili hrvatskom ne može naći zgodnije zemljište za razvijanje; jer niko u narodu našega jezika nije razumio i ljubio slobodu više od Dubrovnika, niko je svjesnije ne oplakuje i niko se njom više ne ponosi. Dušmani srpskog ili hrvatskog naroda, koji se nekom kulturom razmeću, nikome manje ne imponuju, nego Dubrovniku. I s pravom; jer tijem obijesnijem neprijateljima slobode Dubrovnik pokazuje svoju historiju, svoje mire, svoje spomenike, pitomost i skladnost naroda svoga, i sa visine im dovikuje: „Kad su vaši hodili, naši su se vraćali!" Dubrovčanin (a tako se zove svaki koji je rođen na teritoriju pokojne republike) je bistra pogleda i širokijeh grudi. Nijedan dio našega naroda ne razlikuje tako jasno kao on vjeru od narodnosti. I da se je po sreći čuo glas dubrovački, ne bi jedan dio našega naroda odbijao od sebe braću svoju koja istu vjeru kršćansku sa Dubrovnikom ispovijedaju, da od njih napravi dušmaninu most Dubrovnik je pun kulturnijeh spomenika iz doba njegove slobode više nego i jedan južnoslovenski grad ili država. A narod dubrovački dobio je od vijekova takav pečat kulture i pitomosti, da možemo bez pretjerivanja kazati da nema u svijetu se-