СРЂ

DUŠANOVE RUŽE

45

Tada će Dušan kazati nezaboravljive besjede; govorio je kao no vrač i junak, ali ona slušala njegove riječi potresena milinom. Govor mu jednostavan, kako se pristoji borcu za sveti krst, jednostavan i priprost bio njegov zbor, ali se duboko doimio Mirhine prihvatljive duše, koja to primala u srce; kratak bio kao slova ukresana na drevne spomen-ploče. „Slušaj, Mirho, slušaj, divna djevo", kaže joj, „plemenitu sam ti dušu.spoznao, te drugu djevojku ne hoću da ljubim no tebe ; slušaj riječi što ti veli junak, te sutra hrli prama pobjedi ili zatoru uz vaše gore, što ovjenčaju more, u doline, gdje je smrt u zasjedi. Od mene se ne nadaj pismu, jer ta hitrina mira, kako što je u vašem utvrđenome gradu na primorju, nije žalibože — nama poznata; ja, pa nijedan od mojih delija, ne znamo što je to šarovito pismo; bogme smo mi naučili vladati mačem i topuzom, ali ne perom. — : Obilježje ću ti slati, prezlamenito obilježje po vjernome starome Labfldu, pouzdanu mi junaku, vjernom štitonoši oca mi Dobroslava, koji je poginuo u turskomu mezivu. Ako dakle budeš brzo plandovala svojim ocem u divnoj mirnoći u perivojima na Rijeci ribarici, daleko od huke i buke gradske, gdje te ne će ugledati oči vuhvenika, tada će u istinu nastupiti vrijeme, da ti uz obilježje kažem moje zgode i nezgode. Tada neka Labud za tebe obnoć brda nizi a da ti donese jedno od tri obilježja. Dobro poslušaj moje riječi, Mirho; ako ti donese lovor grančicu, to će biti simvol slavno dobivena boja, i on će ti o pojedinim ratnim zgodama sve potanko kazati. Ako ti donese maslinovu grančicu, a uz to mrčinu kitu, neka ti to bude kao zlamenje, da mi je ispalo da pobjedonosnim okršajima suzbijem Turke i da ih prisilim na mir za dulje vremena i da ja i moje pleme imamo temeljite nade da ćemo imati mira i da je moje gospodstvo istanova ojačano te utvrđeno. Ovo će ti zlamenje tad još očitovati da cto mene skoro a da te vodim u svoje dvore u oslobođenu mi domovinu. Ondje ti je biti kraljicom junaka za vjeru, da tvoj pjesnički glas pjeva slavu i bojeve mojih junaka i sokoli im duše za došaste zakone. I uz ova će ti zlamenja Labud donijeti usmenu poruku i kazati rok našijeh svatova. Ali ako ti predade crvenih ruža ili drugog cvijeća šitkova kao krv, ne će ti tada ništa kazati i bilo bi utamah da mu otimlješ riječi; jer ne će junak da zbori o končini svojeg gospodara; u tebe će ostati do smrti kao tvoj vjerni ali mukli stra-