СРЂ

56

СРЋ — SRĐ

pretamni su ti ovi dvori, prembijeli cvijete vjerne ljubavi i žrtve. Slobodan je Dušan; duh stražanin bistrih vodica i čiste ljubavi, koji te ovamo doveo, neka vas prati onim putem, koji vodi do stanka, gdje se nesmirena čežnja na tom bijelom svijetu stvara u blaženstvo, što će potrajati do konca svijeta i vijeka. Poletite onamo u carstvo pravednog uzdarja za vaše mučeništvo; neka posljednji mučenik našeg naroda bude onamo u carstvu gospodnjemu učesnik sreće, koje nije imao na zemlji; pohrlite onamo u vječno svijetlo preobražene duše ; a mi još u vijekove ostajemo u carstvu sjena u praskozorju a da bi vijećali o zgodama umrlih ljudi!" I nagnuše se istanova prosjajne maglene glave knezova junaka kao nuti na prijateljskom rastanku i oproštaju ; ali će duh stražanin : ,,Za mnom koji ste teško iskušani, onamo gdje ćete naći mnogo toga što je Gospod u beskrajnjem milosrđu združio, mnogo toga, što je licumjernost i vuhvenost tog svijeta razdijelila u životu." Tad će zaljubljene duše za vođom, koji pokazivao put u nebo; no u gudurama duhova bile na prijestolju prilike zaboravljenih duhova nepomične kao u pamik zore i slušale pjesme barda, koji su veličali davne podvige iz sjajnog doba slave i junačkog kreševa.