СРЂ

U PRIRODI.

61

— Prestanimo o njemu — prekine je on — nas đvoje imademo mnogo važnijeg razgovora. I mladi kavalir privine na svoje grudi vitko tijelo pjesnikove žene i tisnu kao za inad gorući cjelov na njene vrele usne. — Nebesa! gdje su vam gromovi! smrsi pjesnik kroz zube, i bijesan bane pred „ljubavnike". Oni se ne makoše s mjesta s njegove bijesne provale, nego pukoše u smijeh i zagledaše se nekako lukavo u nj. Gospodin Talasinski ne zna hoće li prije da zadavi svoju „dragu" Vjericu ili da na samog „ljubavnika" skoči kao bijesan ris. U toliko poče odmah probijati „ljubavnika" svojim divljim pogledima. Vidi da ima debele brkove, gustu bradu i orlov nos ljubičast kao da vuče za sobom prečesto punu čašu. Ali „ljubavnik" iznenada strašno kriknu — jer od smijeha odlijepi mu se brk, te mu otkri poznat madež poviše usana tetke Jule Talasinski i njegova draga Vjerica dopratiše tada do kuće tetku Julu da tu ostavi orlov nos, brke, bradu i muško odijelo, te sva trojica pođoše u *** da uz čašu piva u šali rešetaju pojedine momente današnjeg prizora i tako Talasinski ovo veče zaslugom Vjerice i tetke Jule izvuče do vrha svojeg Koh-inora ideju, koju je po podne uzalud tražio kući.