СРЂ

DALMATIN SKI IŠELJENI01.

0 kamo hrliš dalmatinče vrii, ' Ponosni sine ovih liepih strana, Da tugjoj zemlji u njeđarje padeš U pustoj snazi mladenačldh dana? Ledeno to je, o moj brate, krilo, Jer pod njim srce majčino ne bije, Ostani ovdje, kod svojega doma, Nad njime liepo južno sunee sije. Opustjeti e'e naša zemlja draga A očevina prosut će se tvoja; Oj ostan' ovdje, tam' Ijubavi nije, Jer tugja majka nije kao svoja. Zalijevaj znojem djeđovinu milu 1 s manjim uz nju zadovoljan budi; Varava to je nada, što te mami, I obilje ti zlatnog novca nudi. Ne idi brate, sa rogjene grude, Jer možda, nećeš vidjeti je više; Ako ti kaže, da ćeš bogat biti I tugja majka, da ti sreću piše. 0 teške jade kušati eeš tamo, Za pregršt ziata, što ćeš možda steći, A ako samrt ugrabi te prieka, Ni u grob crni, ne ćeš mirno leći. Ostani ovdje kod ognjišta svoga 1 tugjoj zemlji, moj brate, ne hiti, Ovdje su tvoji grijali se djedi, Pa i tebi će ovdje toplo biti!