СРЂ

108

СРЂ. — SRĐ

Vrijeme za Garibaldija prolažaše veoma sporo. Ne mogući odoljeti želji da radi i da se kreće, zapusti tvornicu i stade na trgovačkom brodu opet putovati morem. To doba, koje on u svojim Uspomenama zove di nessun interesse (nezanimljivo), bijaše doba preprava za ono veliko djelo, te imaše započeti 1859. Iskustvo ga je bilo naučilo da ne odobrava urote, koje su bile uvijek pogubne za svetu stvar. Očito izjavljivaše ovo uvjerenje, tako da sam Mazzini, koji držaše Garibaldija jednim od najiskrenijih pristaša svoje republikanske politike, morade priznati, da Garibaldi ima s njime istu svrbu, ali da ne odobrava njegova sredstva. NegojeMazzini bio odveć oprezan, a da bi dao drugima razumjeti, da između njega i slavljenog junaka postoji kakovo nesporazumljenje. Garibaldi-ju napokon dodija boravak daleko od domovine, te se s toga 1854. povrati u Evropu. Talijanci nastanjeni u Nevrcastlu spremiše mu oduševljen doček i pokloniše mu počasnu sablju. Odatle pođe u Genovu i Nizzu, gdje uze baštinu ostavljenu mu od brata Felice. Tim novcem i svojom prištednjom iz Amerike kupi sjeverni dio otoka Caprere, sagradi malenu kućicu i stade živjeti od ratarstva i ribarenja. Odlučni se rat, o kojem je Garibaldi već 1849. sanjao, otezaše od godine do godine. Garibaldi stajaše doduše izvan svake političke akcije, ali ipak bijaše u dopisivanju s republikancem Mazzini, te s Pallavicini i La Farina, koji zastupahu načelo ujedinjenje Italije pod žezlom Viktora Emanuela. Kada se zametnulo pitanje, da li će Pjemont sudjelovati kao evropska vlast u krirnskom ratu, Garibaldi se postavi očito uz Cavour-a, koji žarko preporučivaše to sudjelovanje. Felice Foresti predstavi — 18 avgusta 1856. — Garibaldi-ja Cavour-u, koji ga srdačno primi, te mu dade razumjeti, da se spremaju velike stvari. Na neki ga način i ovlasti, da među svojim prijateljima buđi nadu, da će skoro kucnuti čas odlucne akcije. Cavour-ove riječi toliko se dojmiše Garibaldi-ja, da je 1857. u pismu na G. Pallavicini očito pristao uz program: Italija i Viktor Emanuel. Kad se to doznalo, stari njegovi drugovi stadoše mrmljati protiv njega, osuđivajući taj njegov korak, jer su svi prije bili uvjereni, da će on biti vođa republikanske revolucije. I bila sreća, da se Garibaldi nije dao zavesti. Po-