СРЂ

GrARIBALDI I NJEaOVO DOBA

107

stila. Mir bude ugovoren 6. avgusta, a pogodbe bijahu daleko povoljnije no što su se kralj i njegovo ministarstvo D' AzeglioGioberti-Pinelli i nadali. Viktor Emanuel ne izgubi ništa od svoje državine, jedino je trebalo da plati 75.000.000 franaka ratne naknade. Pored ovih tako povoljni ; pogodaba, nezadovoljnici bijahu u komori odlučili da uskrate potvrdu mira. Predviđajuei to, a bojeci se nemira od Graribaldi-jeve nazočnosti, posla La Marmora u Chiavari kapetana kraljevskih karabinijera, da doprati Garibaldi-a u Genovu, gdje mu u nekadašnjoj duždevoj palači doznaei nekoliko soba za stan. To bijaše prividno odavanje pošte, ali u realnosti preventivni zatvor. I tako se Garibaldi po drugi put morade osvjedočiti, da ga ne slivaćaju, niti razumiju njegove namjere. Ovaj korak pribavi La Marmori mnogo neprijatelja. U komori stade Pinelli da brani vladu, tvrdeći da Garibaldi, od časa kada bijaše preuzeo zapovjedništvo vojske u papinskoj državi, bijaše prestao biti sardinski podanik. Stoga predloži njegov izgon. Komora se izjavi protiv tog prijedloga, ali vlada ne popusti. Garibaldi ostavi 16. septembra po drugi put Italiju. Pri odlasku pisa pismo prijatelju Cuneo u Turinu. Iz ovog pisma vadimo samo rečenicu, jer najbolje karakteriše idealnu dušu ovoga plemenitoga junaka: N еш am rašta da se srdim na protivnike. Cijenim, da smo u doba potpune resignacije, jer smo u perijodi ljutih nesreća. U pismu generalu Dabormida priznade La Marmora, da je vlada 1849. ponovila istu pogrješku prošle godine, što se lišila Garibaldi-jevog sudjelovanja u ratu. Iz Italije pođe Garibaldi u Tuniz, ali ostađe samo kratko vrijeme, progonjen od sumnjive sardinske vlade. Zatim krene na otok Maddalena, gdje bijaše gostom sindaka Petra Susiris Millelire. Kratak bijaše njegov boravak na Maddaleni. Sardinska vlada nije bila mirna, te podmećući Garibaldi-ju osnova i namjera, kojih on u tom času nije zaista imao, posla Persana s ratnom lađom C o 1 o m b o, da ga digne iz Maddalena te iskrca na Gibraltar. Ali mu engleski namjesnik svojim sumnjičanjem i oštrim nadziranjem tako ogorča život, da pođe u Tanger, a odakle po drugi put u Ameriku. Kao prosti radnik u jednoj tvornici svijeća zarađivao je kruh.