СРЂ

110 СРЂ. — SRĐ.

jeljen, јег nije bilo drugih vješala. Dva dana kasnije budu obješena još druga četvoriea, a 13. februara opet trojica. Međutim se nijednome nije moglo dokazati, da su doista sudjelovali u ustanku, a svima je bilo poznato, da su kolovođe ustanka, a među njima i Piolti, mogli mirno pobjeći u Pjemonat. Austrijska vlada s prva ne učini ništa osobito, jer je smatrala stvar nezdrelim pokušajem nekoliko usijanili glava. АИ kad se uvjeri, da se jedino nesuglasju između zavjerenika ima pripisati neuspjeh, te da su u tom ustanku bili upleteni i ugarski vojnici, u kojih se nađoše pisma Košutova, tada naj oštrije робе postupati. Neki budu prognani, drugi utamničeni, drugi opet osuđeni na smrt, a svim politickim bjeguncima lombardijsko-venecijanske kraljevine oteta imanja, jer, kako je pisao Radecki u svojem proglasu od 18. februara, bilo je očevidno dokazano njihovo sudjelovanje u buni od Milana. Ova potonja mjera bila je naperena osobito na one lombardijsko-venecijanske bjegunce, koji su nastanjeni u Pjemontu, bili postali sardinski podanici. Ne obazirajući se na povredu internacijonalnoga prava, ova je naredba bila tim odurnija, što je bilo očito da veći dio bjegunaca, a osobito oni nastanjeni u Turinu, ne samo da nijesu bili pristali uz pokret, već su ga bili i osudili. Austrija smatraše zapljenu dobara mjerom nutrnje politike, o čemu nije bjela da dade računa, a k tomu preko svojih novina oštro napadaše ne samo na bjegunce, već i na vladu, predbacivajući joj, da podupire svaku bunu naperenu protiv nje, a sardinska vlada prekine diplomatske odnošaje s Austrijom. Cibrario sastavi memorandum na vanjske vlasti, u kojem iznese historijat toga pitanja, dokaze, kako je sardinska vlada bila umjerena u štićenju svojih prava, te otkri revolucijonarne nasrtaje Austrije na narodno pravo, na ugovore, donapokon na osjećaje čovječanstva. Odbijajući podmetanje Austrije, da Pjemont igra dvoličnu ulogu, očito govoraše u ime sardinskog kralja, da ie vlada odlučila da svim sredstvima brani statut, jer da za nju sloboda znači neodvisnost. Pjemont postade tako središte svih patrijota. Sto je bilo odličnijega u Italiji na polju književnosti, znanosti, u politici, a ne mogaše podnijeti tuđe gospodstvo, to se sakupi u Pje-