СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

111

monat. Cavour ne prestajaše izazivati Austriju, eda tako jednom dođe do rata. Njegovo odlučno ponašanje zadovolji i naj okorjelije republikanee. Mnoge od lorabardijskih i venecijanskih bjegunaca imenova sardinskim senatorima, 6ime osobito ohrabri patrijote. Mnogi opet, kao Mamiani, Ferrara, C.ordova, Mariano D' Ayala, budu priraljeni u sardinsku službu, te su mogli blagotvorno djelovati u službi ideje za ujedinjenje domovine. Već snio rekli, da se Garibaldi bio izjavio za Cavour-a, da i sardinske čete uz druge evropske vlasti sudjeluju u krimskom ratu. Cavour naiđe doduše na jaku opoziciju toliko u ministarskom vijeću, koliko u zastupnickoj kući, ali ipak njegov je prijedlog bio usvojen. Osobito ga podupirahu Durando Farini, Correnti, koji isticahu, kakove bi koristi mogla Sardi-> nija dobiti, kad bi se sa zapadnim velevlastima združila protiv Rusije. Kad je prijedlog našao i u senatu većinu, bude oružano 18.000 momaka. Vrhovno zapovjedništvo dobi La Marmora. Koncem aprila 1855. krene na bojište. Sardinska se vojska nađe pod Sevastopoljom, kad već bješe zapoćelo ono glasovito podsjedanje, te potraja 850 dana. Svi su se saveznici divili odlučnom držanju, hrabrosti i zaptu talijanskih četa, koje odvojiše u bici na lijevoj obali Cernaje — 16. avgusta 1855. i u navali na Malakof, koji osvojen — 8. septembra — prouzrokova i pad Sevastopolja — 10. septembra. — Preko zime operacije su bile prekinute, a za 10. januara 1856. bi sazvana u Parizu skupština državnika i zapovjednika savezne vojske. Na prolasku kroz Turin za Pariz bude La Marmora naj prijaznije primljen od kralja i naroda, a parlamenat mu odredi narodni dar. Napoleon III. dočeka La Marmoru očitovanjem naj većeg prijateljstva, te mu obeća, da će i^poslovati da i Sardinija učevstvuje u sjednicama za riješenje istočnoga pitanja uz ostale velevlasti, ma da se moglo predvidjeti, da će se Austrija tome oprijeti. Kongres, na kojemu Cavour zastupaše Sardiniju, započe svoj rad 27. februara 1856., a već 30. marta bijaše potpisan ugovor o miru. Predstavnici se vlasti ne raziđoše, već držaše još nekoliko sjednica, da po želji Napoleona riješe još neka znatna pitanja. Položaj je Cavour-a bio osobito težak. On je bio upleo Sardiniju u krimski rat, uvjeren, da će Italiji biti od njega velika