СРЂ

112

СРЂ. — SKĐ.

korist; stoga je velika bila njegova odgovornost prama vladi i narodu. On je bio uvjeren da će, ako pariski kongres ne donese nikakove koristi za Pjemonat napose, a za Italiju uopće, odzvoniti njegovom političkom djelovanju, i da treba sasvim promijeniti smjer pjemonteske politike. Napeto je dakle бекао čas, da se povede rijec o Italiji. Međutim mu pođe za rukom da oslabi nepovjerenje Rusije prama Pjemontu, da obezbjedi sebi potporu zastupnika Engleske i Franeuske, a mogao je također i konstatovati, da predstavnici Austrije gube sa svojih pretjeranih zahjeva svaciju naklonost. U sjednici se od 8. aprila povede napokon riječ o Italiji. Walewski, francuski ministar, koji je predsjedao skupštinama, izjavi, da Napoleon žali, što treba da drži svoje čete u Rirnu, ali da se nada, da će se uz dobrovoljno sudjelovanje Austrije stvari tako urediti, da ne će više trebati tuda intervencija u papinskoj državi. 0 napuljskom se kralju izjavi očitije, oštro kudeći njegov protivnarodni sistem. Lord se Claredon, prvi punomoćnik Engleske, izjavi solidaran s nazorima Walewskoga, na što se digne Cavour, da iznese pred kongres tužbe i želje Italije. Nije imao nikakove nade, da će im se odmah udovoljiti, ali je bio uvjeren, da će tako pripraviti javno mnijenje za kasnije događaje. Tom prigodom dođe do burnih prizora između lorda Claredona i austrijskog punomoćnika grofa Buola. Sjednicu je trebalo prekinuti. Sest se dana radilo, da se sastavi kakav takav protoko, koji će moći potpisati svi članovi skupštine. Po dogovoru nije bilo u protokolu ni riječi o sukobu između predstavnika Engleske i Austrije, ali neugodni dojam toga sukoba nije mogao lako iščeznuti. 14. se aprila zastupnici opet sastadoše. U ugovoru od 30. marta bilo je uglavljeno, kad bi između Visoke Porte i koje od vlasti, te su potpisale ugovor, došlo do sukoba, što bi moglo da poremeti njiliove političke odnošaje, da naj prije moraju vlasti pokušati da mirnim putem izglade spor. Lord Claredon predloži, da se ovaj paragraf proširi i na ostale vlasti, na što Walevski pristade, tvrdeći, da se time ne ograničuje ničije slobodno djelovanje. Cavour postavi tada pitanje, da li se taj prijedlog može namijeniti i na oružano posredovanje Austrije u Napulju, godine 1821. Claredon reče, da bi želio da njegov pri-