СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

115

zaoštri još više odnošaje između Sardinije i Austrije, a to je baš Cavour i želio. Da pokaže svoju sklonost prama Italiji, Austrija povuce svoje posade iz Parme i Modene, te sazove koncem god. 1856. središnje skupštine Lombardije i Venecije. Već prije toga, 25. novembra 1856., car Franjo Josip I. pohodi Veneciju u društvu svoje mlade krasne plemenite supruge sa sjajnom pratnjom, a 15. januara 1857. uđe u Milan. Službeni doček bijaše sjajan, a i narod, osvojen viteškim držanjem mladoga cara i neopisivom ljepotom njegove drugarice, burnim poklicima pozdravljaše mladi par. Tomu doprinese i darežljivost i velikodušnost mladoga cara svoj dio. Lombardo-venecijanskim gradovima car oprosti preostali dio državnog duga, a 25. januara 1857. udijeli svim političkim zločincima potpunu amnestiju. Da pokaže svoju simpatiju prama Talijancima, imenova -- 28. februara — podkraljem lombardsko-venecijanske kraljevine liberalnoga nadvojvodu Maksimilijana, obzirući se na molbu Radeckoga, da radi starosti bude postavljen u mirovinu. Ali sve to ne mogaše da umiri Talijance, čija želja bijaše, da jednom budu svoji u svojoj kući. Istoga dana, kada Franjo Josip ulažaše u Milan, donesoše turinske novine popis prinosa sakupljenih po Lombardiji, da se podigne spomenik pjemonteskoj vojsci i tvrđa Aleksandrije da se naoruža sa 100 novih topova. Boul upravi 10. februara iz Milana žestoki protest na pjemontesku vladu, kriveći je što dopušta da javna štampa napada austrijskog cara; tužeći je, da je primila prinose iz Lombardije i za spomenik i za topove. Pri koncu izjavi svoju nadu, da će sardinska vlada na zgodan način dati da iščeznu oni neugodni dojmovi, te sasvim prekinuti onaj napeti odnošaj obiju vlada, što priječi svaki sporazum između sardinskog kralja i austrijskog cara. Deset dana kasnije posla Cavour Boul-u odgovor, pravo remek-djeJo političke lukavosti. On priznade, da su neki listovi u svojim napadajima na vladu i cara austrijskog pošli malko daleko, ali upozori Boul-a, da se može pozvati na sud, koji će suditi i kazniti krivce, ako su uvrijedili osjetljivost Austrije ; istakne, da niti austrijska štampa nije uzor umjerenosti i skladnosti prama Pjemontu, pošto službene i poluslužbene austrij-