СРЂ

116

СРЂ. — SRt).

ske novine siplju svakovrsne pogrde na Sardiniju i njenog kralja, pri čemu upozori ministra, da je štampa u Pjemontu slobodna, a Austrija ima i previše sredstava da je zauzda. Glede druge optužbe, da Pjemontu dolaze iz svih pokrajina izjave simpatije, što su sarđinski predstavnici iznijeli pred копgres u Parizu nevolju Italije, vlada sardinskog kralja ne nazire u tome nikakovo zlo, tim više što su te tužbe bile i opravdane, jer su sami austrijski delegati morali priznati, da u Italiji treba štošta liječiti. Boul, kad pročita ovaj odgovor, izgubi glavu, te opozva iz Turina poslanika grofa Paar-a. Nije mu namjera bila da prekine odnošaje s Pjemontom, nego samo da dade vidljivi znak svojeg nezadovoljstva. Ali drukcije shvati Cavour to djelo, i stoga naloži sardinskom poslaniku da odmah napusti Веб. Rat bijaše neizbježiv. Engleska pokuša da posreduje, ali brzo odustane od toga, uviđajući da austrijski ministri svojom netaktičnosti navraćaju vodu na Cavour-ov mlin. To uvidi i Napoleon, te ukori stoga austrijske diplomate. Rusija pođe još dalje, čudeći se, što je austrijska politika tako nisko pala, da se morala poslužiti izlikom novinarskih članaka, eda iskali svoju zlobu. Kad bi novinarski članci bili mjerodavni da se sudi o kojoj vladi, opažala je Rusija, tad bi za cijelo ruska vlada imala i previše uzroka da krivi Austriju s nelojalnosti i zlobe njene štampe, koja je prepuna naj gadnijih napadaja na Rusiju. Ali da se ona tome smije, te da žali Austriju, što ne zna isto da 6ini. Prvih se dana mjeseca marta povrati car Franjo Josip u Beč, a nadvojvoda Maksiinilijan preuzme baštinu Radeckoga. Blag, slobodouman, naobražen, razuman opravdao je s prva nade u njega položene. Ali s jedne strane stari režim bijaše odvratio srca Talijanaca od Austrije, a s druge se strane tolikom silom javljaše želja za neodvisnost i slobodu, da se Maksimilijan mogao brzo osvjedočiti, da uz svoju naj bolju volju ne će moći učiniti ništa na korist Beča. Skoro se nađe osamljenim, zapuštenim i od ono malo mirnijih i treznijih elemenata, koji se u početku bijahu njemu približili. Stampa, za čiju se slobodu bijaše Cavour toliko zauzeo, stade ga napadati, izvrgavajući ruglu i njega i njegovu pratnju i one Talijance, te stajahu s njima.