СРЂ

202

СРЂ. — SRĐ.

zivajući cinovnike da ostanu na svorae mjestu, i kad bi nastala promjena vlade, obeća nagrade onima, te bi radi njega bili izloženi kakvim materijalnim štetama, a potpuni oprost onima, što bi ih prilike usilovale da se sporazume s novom vladom. Osim toga sakri sve dragocjenosti, te bijahu u njegovoj galeriji i po ostalim muzejima, kao da su Pjemontezi kakvi razbojnici, a Napoleon III. kao da kani stupiti stazoip prvoga generala francuske republike. Naj više uvrijedi osjećaje svojih podanika tirn, da je u tamnice Mantovske pozatvorio do 80 politićkih kažnjenika. Franjo Josip bijaše odlućio, 10. juna, da se sa svojom vojskom povuf-e na Ticin. Doznavši Franjo V. za tu odluku, ostavi 11. istog mjeseca Modenu, te sakupivši veći dio vojnika i oplijenivši sve javne blagajne, pođe u Mantovu, a odatle u Veronu, gdje stavi svoje čete na raspolaganje caru austrijskomu. Odlazak Franja V. bude znak ustanka u Modeni. Stara vlada bude svrgnuta i itnenovana nova, koja izjavi, da stupa u krepost zaključak od 48. za sjedinjenje s Pjemontom. Za Mantovom se povede Reggio. Lujo Zini preuze provizorno vladu u ime sardinskog kralja, koji imenova svojim namjesnikom Farini-ja. Pri koncu se mjeseca aprila stade javljati ustanak i u Parmi. Vojvotkinja Luiza ostavi 1. maja Parmu, i pođe u Mantovu, ali se već 5. istoga mjeseca povrati, jer je vojska uspostavi u svoja prava. Videći, da jedino u vojsci ima oslon, stade joj se udvarati darovima i nezasluženim promaknućima, s čega nestade između vojnika svakog zapta i reda. Ali već 8. maja imao je ponovo da bježi, jer vojska nije mogla da uguši ustanak. Jeronim Cantelli, budući načelnik Parme, izruci joj zaključak patrijota, da se združi s Pjemontom, te je posavjetova, da u proglasu na narod istakne, da on odlazi, jer ne će da se opre pravednim zahtjevima cijeloga naroda. Cantelli, Bruni i Armani preuzeše provizorno vladu, te poslaše deputaciju Viktoru Emanuelu s izjavom, da oni stoje, kao i 48., na stanovištu ujedinjene Italije pod Viktorom Ernanuelom i njegovim zakonitim nasljednicima. Ovoj se đeputaciji priključiše i poslanici Pijacenze, koja se iza odlaska Austrijanaca bila izjavila za sjedinjenje s Pjemontom.