СРЂ

GARTBALDI I NMEGOVO DOBA

201

daše u Toskani prilično blago i razumno, ako se pomisli na nesnosno političko stanje u ostalim pokrajinama Italije. Nakon Leopoldova odlaska provizorna vlada preuze vođenje državnih posala u svoje ruke. Triumvirima su imenovani Peruzzi, Malencliini i Danzini, koji izjaviše, da su preuzeli vladu, e da Viktor Emanuel uzmogne urediti stvari u Toskani; tako, da vlada sudjeluje u narodnom oslobođenju. 28. aprila poslaše triumviri pismo Viktoru Emanuelu, pozivajući ga, da se primi diktature u Toskani za vrijeme rata, kroz koje bi doba Toskana zadržala svoju samostalnost i upravu neodvisnu od Sardinije. Kad se dovrši rat, te se budu uredile prilike u Italiji, tad da ee se i konačno ustanoviti veze Тоskane prama ostaloj Italiji. Ricasoli, te se međutim bio povratio iz Torina, donese triumvirima poruku, da će Viktor Emanuel imenovati za Toskanu jednog civilnog i jednog voničkog namjesnika. To je bila Cavourova ideja. On bi bio rado pristao, da Viktor Emenuel preuzme diktaturu u Toskani, ali se bojaše protesta sa strane ostalih evropskih vlasti, pošto Leopoldo, i ako je bio zapustio svoju prijestonicu, bio je ipak još uvijek veliki vojvoda toskanski. Zamjenik kraljev bude Boncompagni, koji dobi naslov: izvanredni kraljevski komesar za vrijeme rata. Ustanak u Toskani imao je kao posljedicu ustanak u Massi i Carrari, te bukne bez osobitog komešanja 28. aprila, pošto je bio već od davna pripravljen. Odvjetnik V. Giusti u Massi, a Brizzolati u Carrari preduzeše kao komesari sardinskog kralja, kojega imenovaše diktatorom, privremenu upravu državnih posala. Veliki se broj dobrovoljaca okupi pod zastavu revolucijonarca Ribotti. Franjo V. od Modene pokuša da silom uguši ustanak, ali videći da mu to ne će poći za rukom, posla obitelj u Mantovu, a na Viktora Emanuela upravi protest, tužeći se, da dok između sardinskog dvora i Modene opstoje prijateljski odnošaji, dopušta, da se u njegovo ime zapreme estenske pokrajine. Viktor Emanuel mu otpisa, da je već od poćetka naroanog ustanka stajao s njime u neprijateljskom odnošaju, te posla 5. maja svoje vojnike, da zapreme Massu i Carraru. 23. istoga mjeseca ustadoše i estenski podanici u Lunigiana i Garfagnana. Položaj Franja V. postade s toga veoma škakljiv i on se stade spremati na odlazak. Svim uredima posla okružnicu, po-