СРЂ

200

СРЂ - SRĐ

onih časnika, koji su svojim ponašanjem biii uvrijedili narodna čuvstva; ofenzivni i defenzivni rad s Pjemontom, kojemu se imadu staviti na raspolaganje sve čete toskanske pod zapovjedništvom generala Ulloa; uređenje konstitucijonalnih ustanova prama onima ostale Italije. Leopoldo kad primi ovaj idthnatum uvidi, da je urota ozbiljnija nego s prva mišljaše, te s toga pošalje obitelj s nadvojvodom Karlom u tvrđavu S. Giorgio , a on s prestolonasljednikom ostane u dvorskoj palači. Leopoldo se nadaše da će nadvojvoda Karlo znati držati vojsku na uzdi ali to nije bilo tako. Vojska mu uskrati poslušnost; vaijalo je da on popusti sveopćem zahtjevu, da se vojnicima porazdijele trobojnice. Ovaj je korak bio u toliko zgodan, što izazva sveopće odobravanje i donekle umiri uzrujane duhove. Kad je Corsini predao Leopoldu zavjerenicki ultimatum, veliki vojvoda pozove na izvanrednu sjednicu svoje ministre. Nakon duge rasprave u ministarskom vijeću, Leopoldo izjavi Corsini-ju, da ne odstupa, već jednostavno da odlazi iz Firence. Kad je Corsini donio ovu poruku zavjerenicima, oni mu zajamčiše, da će velikog vojvodu pri njegovom odlasku štititi od svake povrede njegove časti. Kad se gradom pronio glas, da Leopoldo odlazi, zavlada u građanstvu naj veće veselje. Svi su klicali Francuskoj, Pjemontu, Viktoru Emanueiu, ni ne misleći na nesretnog velikog vojvodu, koji s svoje tvrdoglavosti izgubi prijestolje. Kada je Leopoldo bio izjavio, da voli otići nego abdikovati, nije mislio niti u snu, da će se njegove riječi doslovno uzeti, i s toga se veoma rastuži, kada se uvjeri, kako veselo narod pozdravlja njegovu odluku. Sada tek upoznade svoju pogrješku i bio je sklon da u svemu popusti, e da spasi sinu prijestolje. Ali je bilo već kasno. Boncompagni odvrati na njegovu poruku, da je sve gotovo za odlazak. Leopoldo sastavi proglas na narod i protest protiv nasilja, ali niti proglas, niti protest ne budu objelodanjeni. 27. aprila u večer u pratnji svoje obitelji, velikog broja casnika i nekoliko diplomata, ostavi svoju prijestonicu. Narod se držaše pasivno. Tako svrši dinastija Lorenska, koja za 35 godina vla-