СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

199

Bilo je 24. aprila, na Uskrsenje, kad se veliki vojvođa spremao da sa svojom obiteiji i cijelim dvorom pođe u crkvu. Dvorske su kočije prolazile kroz vrstu vojnika, iza koje stajaše narod. Cijelim putem iz đvorske palače do crkve vladaše grobni muk, što više ista se vojska pričini, kao da nije čula zapovijedi svojih časnika, te ne iskaza Leopoldu vojničke počasti. Takovo držanje vojske zabrine Leopolda, a još više vijest, da su bersaglieri u noći od 25. aprila polupali u vojarni njegov kip, rasparali slike vojvode nasljednika i generala Ferrari, a klicali Italiji i Viktoru Emenuelu. Leopoldo sazove ministarstveno vijeće, kojemu pristupiše i članovi njegove obitelji. Ali se u vijeću ne odredi ništa konkretno, pošto neki bijahu za energični otpor, a drugi opet, da se stupi u dogovore s Francuskom, što bi moglo spasiti dinastiju i donijeti proširenje granica. U narodu je vladala tolika uzrujanost, da je skoro već 26. aprila buknuo ustanak. Povod tome dade nepromišljeno djelo jednog pristalice Leopoldova, koji bijaše rasparao proglas revolucijonarnoga odbora. Jedva izmakne smrti, tako bijaše njegovo djelo uzrujalo narod. General Ferrari, koji je izazivno stupio među svjetinu, omalo da nije smaknut. Ipak kolovođe umiriše narod, i tako ostade odluka, da 27. aprila bukne ustanak. U noći od 26. na 27. aprila veliki vojvoda, ministri i članovi kneževske obitelji dobiše manifest vojske, koja zahtijevaše narodnu trobojnicu, abdikaciju velikog vojvode na korist svojega sina Ferdinanda i aktivno sudjelovanje u ratu protiv Austrije. Videći Leopoldo, da se ne će moći oprijeti zahtjevima i naroda i vojske, odluči da popusti u pitanju trobojnice i sudjelovanja u ratu, te dade pozvati Ricasoli-ja, vođu aristonacijonalne stranke. Ali je ovaj, predviđajući možda taj korak velikog vojvode, bio u jutro rano otputovao iz Firence. Tada Leopoldo povjeri Neri Corsini-ju sastavljenje liberalnog ministarstva, u nadi, da će tako odvratiti oluju sa svoje glave. Corsini se jedva jedvice primi te neugodne zadaće, te pođe kao punovlasnik velikog vojvode u palaču sardinskog poslanstva, gdje se nadaše, da će naći na okupu kolovođe prevrata. Kad se pojavio, predadoše mu oni ultimatum u kojemu su bile ove glavne tačke: abdikacija Leopolda na korist sina Ferdinanda; odstup ministarstva, glavnog zapovjednika vojske i svih