СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA. (isp. br. 23 g. 1907. i br. 6„ 8. i 9. 1908. „Srgja") Prof. W. baron Ljubibratić. — 5 -

VII. Netom se po Italiji pronio glas, da će skoro buknuti rat između Pjemonta i Austrije, izjavi toskanski veliki vojvoda, da će se on u slučaju rata držati potpuno neutralno. Ta se odluka kosila sa željom veceg dijela naroda u Toskani, da veliki vojvoda aktivno sudjeluje pokretu za narodnu ideju. Pošto je tako raspoloženje duhova u Toskani bilo poznato sardinskoj vladi, izruči Boncompagni, sardinski poslanik u Firenci, toskanskom ministru vanjskih posala, Lenzoni-ju, prešnu notu (24. aprila 1859.), tražeći od toskanske vlade aktivno sudjelovanje u ratu protiv Austrije. Lenzoni ne primi note, pozivajući se na odluku neutralnosti. Na to mu opazi Bonconipagni, da se ta odluka opire narodnim željama, a Lenzoni mu odvrati, da je vlada dostajaka, da ukroti nepravedne i protuzakonite zahtjeve naroda. Boncompagni iziđe tada iz rezerve, te čisto i bistro reče ministru, da je svaka vlada slaba, ako radi protiv narodnim osjećajima. U Toskani, kao po svuda u Italiji, bijaše mnogo stranaka, koje se borile za prvenstvo. Ali, kad se pročulo, da će na skoro planuti rat, sve se stranke nađoše okupljene pod jednom lozinkom: Italija i Viktor Emanuel. U ime narodne stranke napisa Ermolao Rubieri Manifest Toskanaca, čija je prva i glavna tačka bila ofenzivno i defenzivno sudjelovanje u ratu protiv Austrije. U isto vrijeme bude za 27. aprila najavljena velika narodna manifestacija uz sudjelovanje vojske. 0 takome raspoloženju u narodu nije veliki vojvoda irnao ni pojma. Ali je trebalo da se brzo uvjeri, da njegova politika stoji u dijametralnoj opreci s nadama i željama svojili podanika.