СРЂ

СРЂ — SRĐ.

jepiše od crkvene države, ne bi mogle prisiliti da stupe u prijašnju vezu prama Rimu, jer se svako nasilno sredstvo opire duhovnoj vlasti sv. Oca, a s druge strane niti bi Francuska htjela upotrebiti silu, niti pustiti, da se bud Napuljci bud Anstrijanci umiješaju u to pitanje. To bi pitanje mogle riješili jedino evropske velevlasti. Ugovori od 1815. bili su ustanoviti politički opstanak Italije i njezinu teritorijalnu razdiobu. Odstup je Lombardije Francuskoj, pa Sardiniji bio dobrovoljno djelo sa strane Austrije, čime se nije ni naj manje povrijedilo teritorijalno pravo slobodnili država u Italiji. Evropski kongres u Parizu može promijeniti što se ucinilo na kongresu u Beču, jer, kao što je Evropa 1815. dala papi Romagnu, isto tako može na drugom kongresu odrediti te pokrajine drugomu. Moglo bi se opaziti, da je teritoi-ij papinske države nepromjenjiv, da se tome ne opire. povjest, koja dokazuje, da nijedna svjetovna država nije bila izložena tolikim teritorjjalnim promjenama kao baština Sv. Petra. Samo je duhovna vlast pape nepromjenjiva, a njegova je svjetovna moć iziožena svim evolucijama kao i ostale države. Dvije stranke stoje jedna protiv druge: jedna bi htjela da se papi otme sve, druga da mu se sve dade; mi bi naprotiv htjeli, da kongres priznade, da je za sveopći mir potrebita papinska svjetovna vlast. Ovo pitanje ima za nas više znamenitosti nego ono o većem ili manjem teritoriju. Potrebito je prama tomu, da papi bude obezbijeđen Rim i bastina Sv. Petra uz pristojan godišnji prihod; da talijanska vojska zajamci bezbjednost i nepovredljivost Sv. Stolice; da što veća neodvisna municipijalna uprava oslobodi papu od svake administrativne brige; da napokon iz papinskog teritorija bude uklonjen svaki povod nutarnjem trvenju. Napoleon je slivatio kakva pogibao prijeti Sv. Stolici od političkih događaja, te se pobrinuo da Italiji pribavi slobodu, jer to bijaše jedini način, da se spasi papinski ugled. Ali bi njegova zadaća bila samo djelomično ispunjenja, kad ne bi obezbijedio i papi neodvisnost. Kao što je Napoleon I. doveo u sklad crkvu s novim nazorima, tako se i Napoleon III. nada da će izravnati opreke i'zmeđu rimske stolice i jiarodnih aspiracija. Ma da je Walewski na svaki način nastojao, da ovom spisu digne službeni karakter, jasno je izbijalo, da Napoleon