СРЂ

GOSPAR DZORE — Dubrovački oriđino — з — , Živko. — 1 evo me u vas na nocište, pa ću platit i darovat vas! U Vrbici ga nijesu poznavali, pa ženica skoči.. — Služite se шој gosparu, po svaki način ; ali mi je žo da mi nema muža doiria, a da vam štogod spravimo za večeru. — Ne gledam to potanko na putu, nego daj malo kobasice, sira Ш slana, ne suieta ništa. — Fala Vani, gosparu, što ste se tako denjali (udostojali). Izvadi mu iz spreme od rešeta praciji jezik na taljeriću, a Džore prisnaži i dobro se poštapa izjede ga svega. — Vi gosparu, imate danas apetita, da bi Vam ga zavidio i papa u Rimu. — Neinam vazda, nego sam pohodio iz grada radi nekijeli posala s čirkula (okružnog poglavarstva), pa ovdje lijepa arija, a u vas čišćalino, pa eto кб od želje omrsio se. Iza toga će t.i Džore zaspati kako puh sve do jutra, dok sunce obasjaio selo. Ona mu žena, cini mi se Kata Mihova, donijela lijepu kafu, pa tu se Džore opoštenio. — Fala ti na ljubavi i pričeku, i drugi ću put kad dođem u vas. I ostavi ispod tunđele nešto poteže, dobro zamotano u papiru. — Zbogom! — I otrholi o štapiću, , kaonuti gospar od gospodskoga roda. Kate dobro pogleda u onaj zamotuljak. — Milio je cudnovat, ne će mi vjerovati; bolje da ga spremim u buro. I tako i učini, a na ugled svijem ženama novoga i staroga svijeta. Eto i Miha u ručanje doba, čini mi se iz Rožata.