СРЂ

Луна Ћелввић београд GOHT'Ali l)7oiiE. . , 9ВВ Luka Celovic Ženica ga veseloQ)gpOaQ ri (Ac£)nešto u sebi tajnakrije. — Da si ne ćeš pogoditi ? — Sto je, kazuj ?' — Bio u nas s ćirkula gospar, prenoćio i ostavio ovo denjoz je da ne možeš sniisliti. 1 preda mužu onaj haholjak. Tako je ona slobodno mislila. Miho odvije jednu kartu — odvije drugu — odvije treću — četvrtu i petu, a iz šeste ispane čavo s velikom glavicom. Pogleda žena muža, a muž ženu i umre im riječ u grlu. Prva će žena : E, moj Miho, ne vjeruj više ni svojijem očima. — A naj manje tvojijem gosparima s čirkula I Slobodno mu nije odmah kazala kakoje teferičio sjezikom. Iza podne je bio s one strane u Zatonu, gdje je na dvojedriei Rrćanin prodavao vino. Dobro vino s Dingača, mogao si ga rezati nožem, pa Džore prisnažio da pije, a imao je iza čega. Oeijedio nekoliko bokaričića, a Zatonjani su ga poznavali, pa namiguju vjnaru. — Dosta je, dobar čoviče, opit ćeš se, pa ja ne ću na brodu liuke i buke. — A ti mi daj ostalo od cvancike, ne ću ti od gada. 1 trehne ti svom silom s рб karantana o brod — a bakrenjak odleti u more. — Sad si per Dio ti kriv, da sam utopio cvanciku. Kad si nečovjek, nehodi po svijetu, jer ne znaš što su Ijudi. 1 Rćanin, da se oslobodi belajeta, dade mu natrag po cvancike, a Džore se zaputi put Orašca, gdje ne znam je li i tu koju sklopitao. Nije mu bilo toliko stalo ni za Trsteno ni za Orašac, znao je on gdje će na Brsečine, gdje mu je rođak Džovo i Džovuša, tako ih je on zvao, a uz to dobar drug Grujo, biva Baro Andrin. Pod platnjima je' liladovao gospar Palo i dum Kuzma, a Grrujo je bio došao kao po vragu u kabanu, te ugledao Džoru na vodi. — Evo nam i Džore, doće ti, gosparu večeras na posjed u dzardin — reče dum Kuzma. — Milo mi je, da ti rečem pravo, kad dođe, osobito kad sam zlovoljan, jer ti on bubrie po koju alla Baro Betera i nasmijem se do mile volje.