СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

249

luke ne dopuštahu njemu, ministru, da otvoreno radi za otkup spomenutih pokrajina. Trebalo je naći drugog čovjeka, a taj je bio Garibaldi. Napulj je iniao naj prije biti otrgnut tuđinskoj vladi, a zatim Papinska država, premda se moglo јашабпо očekivati, da će Napoleon u tom pitanju protestovati. Na Veneciju se za čas nije ni mislilo. Bio je baš započeo talijansko-austrijski rat, kad 22. maja 1859. umre u Caserti Ferdinando II. Napuljski, a naslijedi ga na prijestolju sin mu Franjo II. vojvoda kalabrijski, suprug bavarske prineese Sofije. Kad se po južnim talijanskim pokrajinania očito povlađivalo uspjesima narodne pjemonteske politike, u lcraljevskoj se palaci u Napulju udrilo u plac i jecanje. Mnogi se nadahu, da će Franjo II. prekinuti s antinacijonalnom politikom svojega oca, ali se u tome ljuto prevariše. Tako bude odlućena i sudbina nesretnoga mladoga kralja, kojega burbonske tradicije, opaki savjeti nesposobnili i natražnjačkih ministara silomice gurahu u propast. Umirući bijaše Ferdinando II. preporučio svojemu sinu, da u kritičnorr času pogibli povjeri vladu vještomu generalu Filangieri. Ti se časovi brzo pojaviše. Bilo je 7. juna 1859., kad liberalci u Napulju upriličiše pred očima zapanjene i iznenađene policije političku demonstraciju u prilog Pjemonta. Kralj, smeten od te demonstracije, odluči da spasi, što se još moglo spasiti, te otpusti sve omraženije ministre, a među njima i staroga već nesposobnoga Ferdinanda Тгоуа, a predsjedništvo u novom ministarstvu povjeri generalu Filangieri. Burbonci bijahu zadovoljni takovim izborom, jer im se činjaše jedini shodni način, da se spasi rasklimano prijestolje; bijahu zadovoljni liberalci, jer zahtijevahu vladu nipošto protivnu narodnim aspiracijama; bijahu zadovoljni i neprijatelji dinastije, jer uvjereni, da će prvi neuspjeh ministra srušiti njega i dinastiju. Filangieri htjede u prvom redu da izbavi Napulj iz onog toli kobnog stanja potpune izolacije, te da se približi Engleskoj i Francuskoj. Ovoj se odluci opre kraljica-udovica, koja nazrijevaše u Austriji jedini oslon dinastije. Engleski poslanik Elliot i francuski baron Brenier pokazivahu naj bolje raspoloženje prama ministru, i to jer se Engleska bojaše šaranja i rovanja