СРЂ

250

СРЂ — SRĐ.

Muratovaca, a Francuska, jei' Napoleon nastojaše da u južnoj Italiji ucvrsti svoj ugled, kojega je gubio u sjevernoj i srednjoj. U to dođe vijest, da sardinska vlada šalje u Napulj izvanrednoga poslanika, da se dogovori s burbonskom vlađom, kako će obje zajednički preduzeti u svoje ruke daljnje riješenje talijanskog pitanja i tako paralizovati Napoleona, cija nakana bijaše da od Pjemonta učini državu sebi ovisnu. Grof Salmour dođe u Napulj 6. juna 1859. Njegova misija, da novome kralju izruči poklone Viktora Emanuela, bijaše skopcana s nalogom, da pripravi zemljište za zajednicku akciju obiju država. Salmour se i Filangieri odmah l-azumješe, a bijahu složni i sa zahtijevima zastupnika Engleske i Francuske, da kralj ustavnijom nutarnjom i patrioticnom vanjskom politikom ukloni sve povode neredima i bunama. Ali kod ostalih ministara Franja II. ne nađe Salmour nikakove susret.ljivosti. Sto više se Тгоуа, koji kao državni savjetnik sudjelovaše u svakom vijeću, čisto i bistro izjavi protiv svakoga novoga smjera u politici, te ne zataja svoje negodovanje, kada grof Salmour natukne, da bi se napuljska kraljevina mogla povećati kojim dijelom papinske države. Salmour se uvjeri, da o sporazumu s napuljskom vladom ne može biti niti govora, ako Engleska ne zaprijeti, da će, ako kralj ne popusti pi^iveđnim željama svojih podanika, stati bombardovati grad. Prvom polovicom jula zapusti Salmour Napulj. Međutim se javijahu prvi znaci oluje na napuljskom obzorju. Tri s regimente Svajcara, te bijahu naj jaci oslon dinastije, pobuniše 7. avgusta 1859. General Nunziante dobi nalog, da uguši pobunu. Buntovnici budu doduše svladani, ali njihov pokušaj pokaza, da dinasticno čuvstvo bijaše u vojsci spalo na naj niže grane. Vlada se nađe u nuždi da raspusti pobunjene regimente, koje nadomjesti bavarskim i austrijskim plaćenicima. Nego taj pokušaj nije bio prvi, jer su se već nekoliko mjeseca prije, 21. juna, bili pobunili pitomci liječničke vojnicke škole, što je bilo u Napulju izazvalo naj veću uzrujanost. Kroz to vrijeme bio je Marina izradio ustav, te ga predao ministru da ga pregleda. Filangieri, zadovoljan ustavom, pošalje ga u Pariz, odakle se povrati odobren i od francuskog cara. Po nagovoru barona Breniera prikaza Filangieri ustav