СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA 251

kralju; ali ovaj, ne samo što ga niti ne pročita, već naloži ministru, da se više ne povrati na tu stvar. Filangieri na to zatraži otpust, ali mu ga kralj ne dade, već mu udijeli dopust za nekoliko mjeseca. Baš se u taj 6as prosula vijest, da Garibaldi namjerava kroz papinsku državu provaliti u napuljsku kraljevinu. Filangieri zatraži pomoć i savjet u barona Breniera, koji mu obeća, da će PVancuska pristati uz kraija ako ovaj primi predloženi ustav. Filangieri pođe opet u kralja, ali ne bijaše bolje sreće nego prvi put. Na to predade svoje dimisije i 31. januara 1860 istupi iz ministarstva. Predsjedništvo preduzme stari knez od Cassaro, koji je već bio pobenavio, a ratnu lisnicu nesposobni general Winspeare. Prilike u Napulju postajahu sve nepovoljnije. Nakon odstupa Filangierijeva reakcija preote mah, a policija se dovine do tolike moći, da ne bijaše samo pogibeljno govoriti već i misliti drukćije nego se mislilo na dvoru. Mnogobrojne su bile žrtve policajske okrutnosti, ali to nije m&glo ugušiti ideju ujedinjenja i sjedinjenja s ostalom Italijom, koja se oćitovala u svirn slojevima društva. Mazzini se, o kojem se već cinilo, da je zapustio svoju republikansku politiku, nađe uz La Farina, koji je zastupao ideju političke unifikacije. Oba dvojica su imala istu svrhu, a po svim su se napuljskim pokrajinama stvarala poiajna društva, cija svrha bijaše da priprave narod na buduće događaje, e da veliki narodni pokret nađe svih spravne. Uzrujanost je bila osobito u Siciliji velika, gdje revolucijonarni pokret poprimi sve više talijanski harakter. U tom pogledu osobito djelovaše na Sicilijance primjer sjeverne i srednje Italije, te je u razmaku od nekoliko mjeseca bio postigao svoju svrhu, i to ne toliko sa sretnili ratnih uspjeha, kolifeo s odlučne volje naroda. Mnogi sicilijanski patrijoti življahu u prognanstvu, i obavještivahu svoje sumišljenike o narodnom entuzijazmu po ostaloj Italiji. Ove obavijesti bijahu narodnoj stvari tako korisne kao i agenti poslani na otok od sardinske vlade, da osujete šurovanje Muratovaca. Narodna stranka polagaše svoje nade u Garibaldi-ja, koji bijaše spreman da stupi pokretu na čelo. Njegov program, upravljen koncem septembra 1859. na Sicilijance, preporučivaše ideju unifikacije pod žezlom Viktora Emanuela. Uz taj program pristade odmah Rosalino