СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

259

vlada što izdašnije pomagati Garibaldi-ja u njegovim daljnim poduzećima. Neocekivani uspjesi junačkog vođe od tisuće Ijudi (.Mille) zapanjiše cijelu Evropu. Niko se nije mogao oteti čaru njegovog imena, njegove licnosti. Stovanje se prama njemu kod mnogih pometne u obožavanje, a kod svih u divljenje. Sam mu se napuljski kralj morao diviti. Genova, Pjemonat, cijela Italija ne govorahu nego o Garibaldi-ju, kao o ideainom predstavniku narodne revolucije. Baš u to doba objelodani zastupnik Boggio knjigu, u kojoj prikaza život junačkog generala od Montevideo do osvojenja Palerma. Svak se jagmio, da dobije jedan primjerak te knjige, koja bude prevedena gotovo u sve jezike Evrope. Cavour, te se s pocetka pokaza indiferentan prama ekspediciji na Siciliji, doznavši za uspjehe generalove, nije mogao dalje oklijevati, da u svoje ruke preduzme sve niti tog junackog pothvata. Znajući, kako se ustup Nizze i Savoje neugodno bio dojmio radikalaca, odluči, da ih predobije, stavljajući se na čelo revolucijonarnog pokreta. I baš s toga ne zapriječi rad svih onih komitata, kojima bijaše svrha, da Garibaldi-ja opskrbe oružjem i novcem, e da uspješno đovrši zapoceto djelo. Tako se broj Garibaldijevih vojnika jako umnožio, dobro se oboružao, a velik broj valjanih časnika preduzeše zapovjedništvo nad cetama, koje se stopiše u južnu vojsku. Da kretanje i opskrbljivanje južne vojske bude uspješnije, stvori se i mornarica, gotovo od samih trgovačkih lađa, a pjemonteski časnici dobiše zapovjedništvo pojedinih brodova.