Студент

Nova uloga Bet Devis

- Ve<* nekcliko godina nismo imali prilike da vidimo na filmu Bet Devis. Njena sjajna uloga u filmu »Sve o Evi« biia je poslednja u kojoj smo je gledali. Sada očekujemo ponovni susret sa ovom velikcm umetnicom u filmu »Na raskršću« u kome igra sa Polom Henfrajdora (na našoj slici). Ponovni susret sa Bet Devis može samo da uas obraduje.

OPTIMIZAM DECE RAJA

Zelja da ponovo vidim Karneovai »Deou Raja« nije bila samo manifestacija potrebe za jednim nesvakidašnjim doživljajem koga bi mi film pružio, još više je to trebalo da bude potvrda mome uverenju da Kame ipak, bar u ovom filmu, nije sasvim pesimistički raspoložen, da on na život gleda mnogo vedrije nego što se čini. »Obala u magli«, »Dan se rađa«, i od najnovijih filmvoa »Tereza Raken« nikako ne mogu da budu ilustracija mome shvatnju, ali sam sklon da poverujem da »Deca Raja« ne pripadaju ovoj grupi filmova, i da u Karneovom stvaralaštvu zauzimaju posebno mesto.

»Beli čovek« nije samo u- a samljen, on je izneveren. da treba od te pretpostavke poći ka razumevanju kompleksne Batistove psihologije i tražiti u hjoj osnovicu Karneovog shvatanja sveta i života, njegove filozofske i etičke ideje i njegovu skepsu u razlog ijudskom bitisanju na ovom svetu. Za Batista u životu nema mesta, jer život je surova borba a Batistu nedostaje energija za otpor, on je »kao mesečar, ako ga viknete pašće, a ako ga ostavite na miru kada se probudi vratiće mi se«, kaže Natali a njoj možemo verovati jer ga voli i poznaje. Daleko sam od pomisli da Batista identifikujem kao pretstavnika jednog vremena, јег on je plod jedne imaginacije Prevera i Karnea, on je po psihičkoj konstituciji sanjar I to ga čini ličnošću bilo kog vremena, prošlog kao i ovog današnjeg, jer sanjari su uvek bili u manjini prema ostalim Ijudima, iako ih je bilo i onda a ima ih i danas. Njegov odnos prema Garansi isto tako je idealistički i »meSečarski«, vanvremenski u suštini, po njegovvom shva tanju Ijubavi, čist od bilo kakve vulgarnosti i baš zato i neostvarljiv. Batist je iznad svoje okoline ,po plemenitim osećanjima i hamle tovskom gordošću, ponekad blizak Sarlu Caplinu (kada ga izbacuju iz kafane) sa svojom iluzionističkom verom u Ijude. Pantomima koju on izvodi na pozornici je opet otkrivanje njegove lič_ nosti, za njega je pozornica manja iluzija nego život i zafo joj poklanja samog sebe, do dna duše, da čak i masku koju nosi na njoj sjedinjuje sa svojim likom. Oko takve jedne ličnosti okreče se Prever Karneov svet, kao na beskrajnoj vrtešci, u košmaru ulice, ikafane i pozorišta (»raja«), pro-

sjaci, šarlatani, slepci, loje vi, übice, aristokrate i dve že’ne. Svi oni traže, i ne nalaze svoje pravo na život, niko od njih nije zadovoljan onim što jeste, možda samo Frederik Lemetr, ali on nosi samo masku zadovoljnog čoveka, koju će u jednom trenutku skinuti kada oseti salijerovski kompleks u odnosu na Batista, svi su oni pastorčad života. Pa opet, nije to sve, nije to ceo film. Kada slika masu, Ijude koji su samo pozadina za glavnu atrakciju, njen milje, Karne je optimista. Ona publika u pozorištu, raskalašna i slobodna »zadnja galerija«, pariski svet sa dna, koji tu traži oduška svome uskipelom raspoloženju, daleko je od bilo kakvih ikomplikovanih problema, oni će bacati paradaja na glumce ako ih ne zadovoIjavaju, a kada osete život i svoj svet na pozornici probiće zidove svojim oduševljenim povicima. Taj »ološ« sa svojim debeljuškastim i rumenim praljama i prodavači

cama, samo će za čas prekinuti igru kada Batist leti kroz prozor iz kafane, a onda će uz zvuke muzike nastaviti sa igrom i zabavljanjem. Cela finalna scena ima za mene ne samo simtoolički, već ј filozofski smisao. U opštoj vrevi karnevala, Garans nestaje kao u zemlju da je propala, i Batistov vapaj: »Garans Garans!« izgubi-

će se u buci kamevalskog slavlja, Ta scena vri životom; obesno se smeju maske, pište trube i udaraju doboši, balerine igraju kan-kan, i niko ne vidi izgubljenu figuguru tragičnog Batista. Tada će da se spusti zavesa kao što se podigla na početku filma, kao da hoće Karne time da kaže da je

sve to bila samo jedna njegova vizija. Pisac scenarija Žak Prever, reditelj Marsel Karne i elita francuskih glumaca: 2an-Luj Baro, Arleti, Pjer Braser i Marija Kazares, ostvarili su ovo izvanredno delo.

Stevan Micić

Baro u ulozi Berlioza

Batist 2. L. Baro

DRUGA STRANA MEDALJE »BUNTOVNIK«

Veoma retko imamo prilike da vidimo film koji ovako smelo i oštro zalazi u američku stvamost. Jeđan arhitetkta, po svojim idejama individualan i genijalnog talenta, dolazi u sukob sa sredinom јег ne može da st pomiri sa ustaljenim ukusom i zato ostaje bez po-

s’a. Njegova snažna ličnost ipak će uspeti da pobedi u nekompromisnoj borbi, u kojoj protiv sebe ima javno mnjenje i konzervativnu štampu. Govor koji na suđenju drži arhitekta Rork, kao odbranu na svoje stvaranje i svoju ličnost, po oštiini je ravan govoru koji

Džems Stjuart drži u filmu »Mister Smit u senatu«. Gari Kuper igra arhitektu Rorka sa mnogo Ijubavi i talenta i ta uloga se mnogo razlikuje od njegovih »kauboja«. Reditelj je King Vidor. Treba napomenuti da je ovaj flm snimljen još 1949 godine.

GLEDAMO „Tarzanov bes“

Ove godine smo imali prilike da vidimo tri filma o Tarzanu i da se upozinamo sa njegova tri različita interpretatora: Džoni Vajsmilerom, Leksom Barkerom i najnovijim Gordonom Skotom. Džoni Vajsmiler ostaje kao nenadmašan u ovoj ulozi. Postoje razlozi da verujemo da Tarzanovi filmovi gutoe svoju publiku. Tarzan više nema oreol tajanstvenog čoveka iz džumgle, (u ovom filmu on ima čak i rođcka), on više nije suvereni vladalac prašume a takav on za publiku je manje interesantan. Najnovijim filmovima o Tarzanu nedostaje mašte, autori su ispucali sve štc bi moglo da zabavlja publiku u ranijim filmovima, i sada počinju da se ponavIjaju. A to i one najvatrenije Tarzanove navijače može da udalji od njihovog Ijubimca. Leks Barker kao tumač Tarzana ima u svome đržanju i liku mnogo »civilizovanog« i vidi se da mu džungla »ne leži«.

VESTI * VESTI

„Čas obračuan“ Džef Cendler, En Bakster i Rori Kalhun (jedan od miađih holivudskih glumaca koji u poslednje vreme postaje popularan) igraju u filmu »Cas obračuna«. Posvoj prilici to će biti vestern. Za nas ie svakako najinteresantniji njegov glumački sastav i stoga očekujemo da ćemo ga i mi videti. „Predavanje o filmu“ U sali Narodnih Heroja na Prirodno-matematičkom fakultetu najavio je 13 o. m. Nikola Rajić, filmski reditelj, predavanje sa temom: »Dolazi doba dobrih filmova« (Alal тц vera!). Predavanje је organizovao društveni klub Filozofskog fakulteta. Najavljeno pređavanje nije predavač je ipak odustao od ove škakljive teme.

Dobri Švejk

Po romanu Jaroslava Hašeka. »Doživljaji dobrog vojnika Svejka« snima se u Ce hoslovačkoj istoimeni film. Film će biti snitnljen u dva dela. Predviđeno je da će prvi deo biti gotov do februara 1957 godiine. Reddtelj filma je Karel Stekli a naslovnu ulogu igra poznati freški glumac Rudolf Hrušinski. Interesantno je da je za vreme rata u Sovietskom Savezu snimljena jedna varijanta na temu vojnika Švejka u režiji S. Jutkevića. Film je bio satira na Hitlera i bio je namenjen pre svega vojnicima na frontu. U predasima između toitaka na bojištu film je svojom veseiom sadržinom zatoavljao vojnike.

Oskar Verner

Zove se ovaj glumac koji je nama gotovo nepoznat a koga smo videli jedino u američkom filmu »Odluka pred zoru« u režiji Anatola Litvaka, Međutim ovaj glumac Iporeklom Nemac) u inostranstvnj je vrlo tražen, U francuskom filmu »Lola Montez« cn igra kao jedan ođ partnera Martine Karol.