Студент

KARNEVALSKI MOTIVI

bill potpuno sigumi da će studenti ovog proleca razveseliti grad i sebe danom i noći vedrih кагnevalskih svečanosti ovu reportažu koja treba da protskaze ne bismo оуако počinjali. Ali kako je Kameval još uvek ideja i koliko se može osetiti priželjkivana stvar, nalazkno da je sasvirn razložno izložiti bar skicu razloga za kameval koji nas opsedaju dok pokušavamo da ga sagledamo u nekom lepom aprilskom danu u proleće.

Cudno je nama danas kad preberemo svojih osam ili desot ođslušanih semestara da nema nijednog, ama baš nijednog trenutka koji smo za tih par godina doživeli i jeđino mogli da doživimo, upravo za to što smo bili studenti. бко!а se pobrinula da nam napunl glavu formulama, paragrafima i teorijama i kad je trebalo da nam se obrati rečima topline ona nam je činovnički okretala leđa i ostavljala nas samim sebi đa se guramo po brucoškim večerima i da u prašini fokstrota | skrpljenim tezga-programima rezignirani otpljunemo i neraspoloženi odemo kući. Pisci ovog pledo ajea ne uopštavaju ali konstatuju žalosnu činjenicu da pri upisu u prvi semeštar msu imali prilike da čuju nijednu jeđinu reč od nekog ođ svojih budućih profesora I da su iz prepričanih i s brda s đola slušanih. anegđota gradili pretstavu i poverenje u kuću koja će im omogućiti da sutra zarade hleb. A kako bi nam tada tradicija dobro došla kao kakav siguran oslonac. S koliko bismo se više poverenja nadneli nad osnovne knjige matematike jedan kada bismo bili svesni činejice da je matematičku grupu do pre dvadesetak godina na primer vodio u svetu cenjeni naučnik Mihallo Petrović.. АИ da ne bismo zavedenim redoeledom razmišljanja odlutali u oblasti koje ovog puta ne želimo da dotičemo, ograničićerno se u prebacivanjima školi što nas ostavlja emoti\mo praznim na konstataciju osenčenu čuđenjem đa naši profesori imaju tako malo čula za nezvanične kontakte sa studenb’ma-kad smo u amfiteatru Tchničkog fakulteta imali prilike da čnjemo opširno izlc'ranje rektnra Pariske 1 Pcnip nnlvfechniquc koji je nbiasnio da zajedno sa studontima priprema i tradicionnip,; hoi rn-e škole koji je čuven u Parizu. Ali kako to obično biva, medalja ima i stranu. Evo šta se desilo sa »skokom preko kože«,’ svečanošću studenata rudarstva koja je za svega dve godine postala čak I u gradskim razmerama veoma srdačno primljen đogađaj. Pre dve godine ufinilo se jeđnoj preozbiljnoj generaeiii da je to za svršene inženiere neozbiljno da sad tu pred nekakvim profesorima koji su se po zaslugama u rudarstvu sakupili iz cele zemlje i čak pristali da se kostimiraju za ovu priiiku i đa izvedu čitavu ceremoniju, skaču u rudarskim odelima preko kože i izlaze pred Direktorijum, i umesto togakad je svečanost več trebalo da počne i profesori zauzeli svoja mesta zavesa na bini se otvorila i na njoj su se pojavili samosvesni rudari ko-

ji su iziavili otprilike: »sve to što vi hoćete je staro i neozbiljno, nije to za nas, pa ćemo mi za to položiti socijalistički zavet«, i onda su pristupili pre nego što su dobili državna zaposlenja polaganju zakletve, koju su verovatno tada 1 neznajući posle još jedanput davali svaki pojedinačno. Profesori i istaknuti inženjeri koji su pored ličnog učešća bili obezbeđili i finansisku potporu preduzeća, kao što je na primer Bor, rezignirano su odmahnuli glavom dok se lepa, tradicionalna (šircm sveta I takoreći poduprta vekovima) svečanost pretvarala u egzibiciju modemog plesa. Studentska a i ostala štampa nije bila na visini trenutka i verovatno iz inertnosti ni.je notirala ovaj događaj kao pi’avi kulturni skandal neosećanja mere i rečeno u tonu obične konverzacije pravljena važnim. Tako je vee u samom početku, jeđna zaista simpatična i vesela tradicija pretrpela ozbiljan udarac i možda se ugasila. Najzad stižemo na jedan događaj čiji smo svedoci bili pre nekoliko nedelja. Anketa našeg lista o zabavi vođena među studentima svih fakulteta u nekoliko stotiha ođgovora koji su stigli nije dcbila nijedan koji bi bio zadovoljan stuđentskom zabavom onakvom kakva_ je ona kod nas danas. Zaista, porazan rezultat. Sta Je onda ostalo od one istina sentimentalne konstatacije o »najlepšem stuđentskcm dobu« ali koja je tolliko često sretana đa mora ozbiljno da se uzme? Otišla je u paramparčsd ako se napravi dalji prost zaključak ankete. I sod intimno, osvrnimo se svaki ponaosob. naši provođi su mizemi, zadimlieni duvanskim i roštiljskim đimom I od njih nam posle vonja kaput pa mnramo da ga vetrimo. A kada skupimo štogod para i odemo u neki bolii lokal onda nam zadovoljstvo nagriza đžep ili obrnuto. Sta će u ovakvoj situadjl značiti karneval? Provalu ove brane zauzdane mladostl 1 komnenzaciju mnogih natniurenih večeri. Niko nije otkrio Ameriku dolazeći na ideiu o karnevalu koji čemo pod ovim ili onim imenom naći u svakom većem evropskorn univerzitetskom centru. Ništa ova činjenica, međutim, ne oduzima od šarma i vamičavosti kamevalske iđeje. U njoj ima nešto zarazno što pali i vuče, nekakva skrivena razdraganost. To je .nateralo i ređakciju našeglista da ne odoli pre nekolikc brojeva da o tome počne da piše. To tera ovog trenutka i nas da i pored iznošenja razloga koje već samo po sebi traži hladnu glavu egzaltirano uzviknemo

Za karneva' da tog dana neodoljivo za sobom povučemo čitav grad pa da se i on s nama razigra i sav zadovoljan kaže »baš su simpatični ovih 50 hiljada studenata«. Da se u povorkama, grupama i grupicama razlijemo njegovim ulicama i da nam ne zameri ako budemo preterano vikali i pevali jer imamo snažna grla ili zaustavIjamo saobraćaj i uoipšte smetali malo urednom varenju gradskog života, jer su nam za taj dan potrebne distrakcije velikih razmera. A sad da pokušamo da ga sagledamo u bojama koje našoj mašti i domišljatosti stoje na raspoloženju. Kameval počinje Kamioni su se razmileli u predvečerje karnevalskog dana. Na njima su gmpe kostiniiranih devojaka i mladića koji neprekidno sviraju u sve instrumente koji su na kamion mogli da stanu. O rouzici nema nikakvih ргаvila. Na trotoaru je primećena osoba koja bi mogla da bude student. Sef ceremonije zaustavlja kamion i uz zvuke fanfara poziva prolaznika da sutra prisustvuje proslavi koja počinje u 6 sati ujutru a završava se u 6 sledećeg jutга. Ovo je samo uzgredno zaustavljanje. Kamioni imaju hitan zadatak da obiđu stuđentske domove i da ih potsete na sutrašnji dnevni red. Nai-očito ie zapaženo stizanjo ovih pozivara na Novi Beograd gde ih tamošnji stanovnici đočekuju s bakljama 1 logorskim vatrama oko kojih se nešto događa do đuboko u noć. Jutro karnevalskog dana je pravi trenutak Iznenađeг.ја. Pored amblema beograd skih studenata koji za ovu priliku zauzima bar četvrt grudi svakog učesnika, a ргоpisao ga je centralni kamevalskl odbor, sve ostalo je prepušteno udruženjima 1 Inđividualnim invenciiama. Hoče li tehnolozi. hemičari i fizikohemičari Ići u svojim izrešetanim belim mantilima. rudari u mdarskim odelima, likovnjaci u somotskim pantalonama. očekuje че sa interesovanjem. Zapovornenikakvih propisa sem da u devet sati budu pred rektoratom i da sačekaju radnu delezacilu koja će da uđe kođ rektora sa ogrcmnim brojem nerešenih studentskih problema. Povorke kreču sa svih fakulteta I Iz domova pntem za koii nađu đa је najorikladniii. Germanska grupa se krenula Knez Mihailovom ulicom i zastala već kod rađnie sa čokoladama i bombonama. Tn se dugo klicalo ovim slatskim nroizvodima. ali se sve završilo na tome što je noslovođa, pnšto ie đohio ođobrenie ođ direkciie, imeo za reklamu jednu čokoladu od 50 dinara koiu je povorka balaoljivo pojela i nncfavila nut. Medicinari su čitav grad shvatili kao medicinsko selo i vatreno übeđivali svakog usput ko je hteo đa ih čuje da je rak daleko manje opa-

san po Ijudski organizam ođ petice iz patologije. Studenti sa Novog Beognada su još sinoć organizovali specijalnu saobraćajnu miliciju koja je dobila za zadatak da put povorci očisti od ma kak Vih tragova gradskog saobraćaja. Ceo put do mosta onii su prešli peške, neobuzdano skandirajući »use i u svoje kljuse«. U 9 časova na Studentskom trgu vri. Ne događa se još ništa centralno. Međutim tezge koje pf» parku i trgu za ovaj dan ugostitelji drže uz snižene cene već rade. U 9 i

20 radna delegaclja sa гекtorom se pojavljuje na balkonu Kapetan Mišinog zdanja uz burne ovacije. Studenti i rektor drže u rukama Čaše. Uzima reč vođa delegacije i tvrdi đa je rektor za ovu priliku izneo odlično dalmatinsko vlno što nailazi na opšte odobravanje. »Da bismo se uopšte pokazali, mi smo prethodno sve zvanice pcnudili jogurtom I pogačicama« opisuje govomik đaIje jutamii prijem, Pošto se i rektor sa nekoliko reči obratio studentima, otvoren je vašar na platou Studentskog trga i u parku kraj njega. Vašar Je a ла vašaru Pred ogromnom šatrom cirkusa »Za dve раге nade«, dok bleh-muzika svira tu popularau kanconetu, arlekino poziva publiku. Na pragramu su najatraktivnije od svih atrakcija: čovek od gume (svakoga dana četiri puta prelazi relaoiju Novi Beograd Filozofski fakultet, nijeđna kost mu pri tom nikada nije slomljena!), naiuniverzalniji gutač svih mogućih predmeta za koje se obično smatra da nisu i.a-

menjeni u te svrhe, predmeta prema kojima su sablje, noževi i ostali klasični гекviziti ove veštine najordinarnije naivnosti (dotična регsona je stalni abonent Opšte studentske menze!). Istovremeno je, saopštava dalje агlekino, o<n i necborivi prvak sv T eta u mršavosti! Za njega se ne može reći: samo kost i koža on ima samo kosti i tek ponegde pomalo kože. ono što proguta izlazeći napolje ,ponese uvek i koje рагče njegove kože, pa... Zatim, tu nastupaju i nenadmašne pijanice, puno njih, svi stu-

•ienti naSih umetničkih akademija! Da im sve ono što popiju i prija, ne bi se baš moglo reći, ali oni piju... Ko uđe unutra videće i najvranije baiansere pod ovim suncem: On, u običnom životu samo student nekog od tehničkih fakulteta, pokazaće vam šta se eve može izvesti sa višom matematikom veštim rukama. Na kraju, posle Još hlljađu i jedne ovakve senzacije, videće se i čuti ponos kolektiva ove značajne kulturne institucije najjači od svih Ijndskih biča, heroj nad herojima, div koji je uvek čitav izlazio iz »Indeksac. Na drugom kraju ogroman red. Otegao se u nedogled. Ipak, niko ga ne napušta, iako će se vašar već kroz jeđan sat, u pola devet, zatvoriti. Uostajom, razutnljivo. U šatri koja je pobudila toliko inleresovanje od Rektora ovlašćeni profesori prodaju ispite. Naravho, đa ne bi nivo nastave.na našem Univerzitetu opao, radi se samo o lakim ispitima. Fizici koju studenti Prirodno-matemat’čkog fakuiteta polažu kcd Dr. Dragog Jovanovića, mehanici inače po svojoj blagosti na ispitima tako dobro poznatog stuđentima Mašinskog fakulteta profesora Raškovića. fiziologije Dr. Neškovića i uopšte, kažemo, o šlager-ispitima. Iduće godine, i studenti Filozofskog fakulteta moći će ovako da đođu do jedinog lakog od svojih ispita do diplomskog. Jutroa je Fakultetski savet ovog fakulteta podneo peticiju o tome Univerzitetskom Savetu. Ovaj mu je odmah izašao u susret, saopštava dobošar. Clanove Univerzitetskog Saveta je, dopunjuju ga po vašarskim kuloarima, kad su čuli da je ove godine učinjena tolika diskriminacija prema, po opštem uverenju, najvrednijim studentima Univerziteta, grdno zabolela glava. Za malo pa da im, tako osetljivim presedne kameval. Muke su ih spasli brucoši sa farmacije: posle rekoliko stotina istina nešto komplikovanih

matematičkih operadja, oni su došli do univerzalnog leka, koji je kao rukom odneo glavobolju Saveta. Otud i pred šatrom gde se on prodaje, već u neograničenim količinama proizvodnju eu organizovali studentl Tehnologije što iz prvog »cuga* položiše kod Dr. inž. Slobođana Končar-Đurđevića Tehnološke operacije, kako to piše na leklami veliki red. U njemu je, kažu, primećen i glavni urednik Studenta; hcće čovek da prebrine brige oko štampanja svog lista koje mu, zbog grdnog povećanja tiraža, baš ne daju mira. Međutim, Vašar počinje da se smiruje. Već i zadnjd posetioci izlaze iz »Kuće užasa« (reprezentativna izložba izdanja Kaučne, Tehničke, Medicinske 1 ostalih knjiga), i najuporniji napuštaju tobogan »Režim Studija«, inače čitavo vreme stalno opsednut varijete »Mi sa štrafte« ostaje prazan. Svl iđu na Kalemegdan Međutim, na Kalemegđan Je večeras vrlo teško ući. Još na kraju »štrafte« neumoljivi stražari obučeni u gizđavu uniformu karirana, do pojasa odkopčana, košulja, oko vrata obavezno izgužvana marama, »farmerke«, na nogama, tek tradicije radi, šiljkarii (konačno su I oni nesumnjivo »glavni«) upućuju na Komisiju Za Ulaz. Za stolom, u cmim togama, sedi Komisija. Ima onoliko članova koliko je fakulteta, odnosno grupa na beograđskom Univerzitetu. Svi su ozbiljml. A kako i ne bi bili! Izabrani su najtajnijim od svih tajnih glasanja najnesmešljiviji. Oni koji se ne smeju ni najsočnljem vicu o Cmogorcima. Pred njih dovode one koji hoće večeras na Ka*lemegdan. Treba da nasmeju Komisiju. Neizvodljivo, zar ne? АИ retko koji kandidat ne uspeva. A ako mu ni iz trećeg puta to ne pođe za rukom, dodeljuju mu prvu devojku na којц padne pogled Velikog Egzekutora. (Da ne bude, ne daj Bože, noćas sam, pa zato ozbiljan!) Ako se, pak, pojavl neki »štreber«, pa, iako može, ne nasmeje Komisiju, njemu za kazmu đaju dve devojke. Tako mu i treba! Profesori najgore prolaze. Oni moraju da pričaju o svojim studijama. a komisijase ne zadovoljava konciznim odgovorima! A odavno se joS studiralo! Na Kalemegdanu veća gužva nego li je nedeljom pre podne u proleće. Na teniskim igralištima Klub studentkinja Filozofskog fakulteta priređuje Drugarsko veče. Tako bar piše na plakatima. Međutim, izuzev onih koje su očigledno u upravi Kluba, (nervozne su i neočešljane), teško da se još koja sa »elitnog« fakulteta da videti. Bar ne od studenata Tehnike. A na platou ispod Vojnog muzeja bal pod maskama studenata umetničkih akademija. Naravno, sa programom. U njemu je trebalo najinleresantnija tačka da buđe intimna ispovest jedne studentkinje Pozorišne akađemije o svojim skromnim željama u pcgledu filmske karijere. ЛИ na očajanje огganizatora nje nigde nema. Poslednji put je viđena joe pre pola sata sa nekim gladijatorom kako se unućuje ka Dunavu, rasnravljajući sa ovim o nekim finesama teorije Stani«iavskog... Ali posetiodma ne pada ni na pamet da očaiavaju! Tolikn ie slatkib d _ mim pod svetlošću šarenih lamniona. Međutim. drage lampione. čini se vanredno brzo, zasenu sunce. Baš је štcta što taj Karneval fraie samo dvadeset i • četiri časa!

M. Parezanović,

LJ. Nedeljković

ILUS TRACIJE MOME MARKOVICA