Топола

ČIN PRVI.

Prizor prvi

Ifigenifa. Vrščići trepteći starodavna, sveta, listo vi ta gaja, tu u sjene vaše još i sada stupam, obuzeta strahom, kojim strepim, kada u svetinju mirnu božičinu udjem, kao da bi danas prviput se bila navratila amo. A ni duhu mome ne mili se ovdje. Njeka viša volja, pred kojom se klanjam, tu me drži skritu već od više ljeta, ah ostadoh tudja, kao prvo ljeto, jer me, jaoh ! more od miljenih dijeli, pak tu c’jele dane na obali stojim, čeznući u duši za zemljicom Grčkom, a talas mi, strujeć, na uzdahe moje nosi samo mukle od onuda glase. Teško onom, koji od otca i majke i braće daleko u šamoti živi ; jedva će za kupu da prinikne sreće,