Топола

62

kao carski porod, veseli i skuplja? Ide staro s mladim, muževi i žene. Kao bogolika i med sobom slična tud hodajn lica. Gle! oni su, oni, predji moje kuće. Atrej sa Tijestom idu, medju sobom pouzdano zboreć, a sinčića oba oko njeg se vrte i kliskaju, vodeć igrice i šale. Zar ne ima više medju vama pizme? je T u vama jarost osvete ugasnu, kano što i zraka ugasne sunašca? Kad je tako, bit ću i ja dobro doš’o, i svečanom smjet se pridružiti hodu. Zdravo, moji predji, pozdravlja vas Orest, potonji muškarac vašega plemena. Kakva vaša sjetva, takva njemu žetva; naprćen prokletstvom, sadje amo dolje, ali tu se nosi svako breme lakše. Ah primite njega, primite medju se ! Ja Atreja štujem, i tebe, Tijeste, tu zazora više medju nama nema. Kažite mi oca, koga samo jednom u životu vidjeh! Ti 1’ si to, moj oče ? a majčicu sobom prijateljno vodiš. Kad sm’je Klitemnestra tebi dati ruku, to i Orest smije pristupiti k majci, i smije joj kazat: Gledaj sina svoga! Gledajte svog sina! Kaž’te; dobro doš'o! Gore na svijetu u našijem dvorim pozdrav smrti bješe naše geslo stalno, i za to provadja Tantalovo pleme sve raskoši svoje s onu stranu noći. Vi me već primate, veleć : dobro došo ! Vodite me k starcu, ka pradjedu mome! Gdje je starac, gdje je? Dajte, da ga vidim