Топола

89

što je nemoguće, pregnut moćnom grudi? Šta je veličajno ? šta diže ganutu povjednika dušu, koji uv’jek jedno te isto pov’jeda svojim slušaocim, neg što srčan junak uhvati se djela za koje lje nitko ne bi rek’o živi, hoće li mu sretno ispasti za rukom? Je 1’ on samo slavan, koji se po noći ušulja u tabor suprotivne vojske, pak bijesan, kano iznevarce munja, tresne sada one, koji sanom sniju, a sada još budne, dokle ga napokon osokoljen dio nepožene živo, a on krene natrag na otetim konjim, i s bogatim pl’jenom med svoje se vrati? Ili možda onaj, koji za sigurne ne mareći pute, pun smjelosti podje, da pretraži gore i dubrave guste, i od ljutih gusâ one kraje spase? II zar za nas više ne ostaje ništa? II je zbilja nježna prisiljena žena odreći se svoga prirodjenog prava, te proti divljacim podivljat! sama, pak kô Amazonka otet vama pravo mača, i osvetit svoje poniženje? U grudim mi smjelo poduzeće gruji ; al ako mi posô ne podje za rukom, znadem, da me za to čeka velji pr’jekor, a uz pr'jekor jošte i nevolja teška. Al’ ih vama bozi na koljena spuštam, pa ako ste, kao što slovite, pravi, a vi kaž’te, da ste, kroz pomoć mi danu, i uzveličajte istinu kroza me. Da, čuj kralju, tajna pr’jevara se kuje. Ti za sužnje sada u zaludu pitaš,