Топола

poznata u našem narodu, a vriedno je, da ju pozna, da se njom nasladjuje i kriepi svatko, tko iole mari za hrvatsku knjigu. U nizu dvodnevnoga proslavljanja Gundulićeve tristogodišnjice u Zagrebu bijaše sjajan vrhunac pozorištna prikaza »Dubravke« dne g. siečnja o, g. Od kako je god. 1628. prvi put bila glumljena »Dubravka« u samom Dubrovniku za živa Gundulića, nije se više, što znamo, u tieku od preko dvje sta godina vidjela na pozorištu do one svetčane prikaze zagrebačke. Pa kako je »Dubravka« sa pozornice zaniela sve rodoljubno obćinstvo! Premda je naše doba naviklo na sasvim drugačiji kroj dramski; premda je i jezik »Dubravke« za današnji naraštaj u mnogom pogledu staroličan: ipak je Dubravka« neuvelim čarom svojih pjesničkih krasota osvojila sva rodoljubna srca, razdragala ih i uz-, hitila. >Dubravka«je Zagrebčanom toliko omiljela, da je poslije svetčane prikaze u kratko vrieme još tri puta opetovana na obćenitu želju, i jamačno će se u napredak svake godine po koji put prikazivati, -Dubravka« Gundulićeva, kojom se je u narodnom pozorištu nasladjivao i ponosio Zagreb, neka bude za nasladu, za okrjepu i na ponos svemu narodu hrvatskomu; evo muzato na ruke novo izdanje Dubravke«. Onolikomu uspjehu »Dubravke« znatno je dopriniela krasna glasbaZajčeva i izvrstno glumljenje naših umjetnica i umjetnika; ono je tek na vidik iznielo mnoge krasote Gundulićeve drame, kojih čitalac ne opazi lako; ono je jezik drame, gdješto starolični, tek učinilo tako razumljivim, te se činjaše, kao da slušaš današnji književni jezik, samo još biraniji, skladniji, milozvučniji. No, premda je po

IX