Топола

stari Dalmatinac onako se tužio na nasilje tudjinske vlade, sam mletački namjestnik za Dalmaciju ovako govorio u mletačkom senatu; Plemići u Dalmaciji postojano čuvaju uspomenu na njekakvu svoju staru slobodu, pak budući da misle, da su njekoč bili u jednakom sretnom stanju kako susjedi im i zemljaci Dubrovčani, to nije čudo, što se još jednako podavaju želji i nadi, da će se njihovo stanje izjednačiti dubrovačkomu«. v''! Gundulić je dakle u riečih starca Dalmatinca •; prikazao po istini tužno stanje Dalmacije pod tudjin- | skom vladom mletačkom. A za što ga je prikazao u drami, gdje se slavi svetkovina slobode i blagote dubrovačke? Baš za to, da se vriednost slobode to jače iztakne. Dubrovčani, gledajući u pjesnikovoj drami sliku jadnoga stanja Dalmatinaca, koje jadno stanje posljedica je njihove neslobode, njihove podjarmljenosti pod tudjinsku vlast, oćutjeti će to jače, koliko blago imadu oni u svojoj slobodi, pregnut će to jače, da se otresu svih mana, koje bi mogle oštetiti dubrovačku slobodu. A da je sloboda dubrovačke republike doista rodila onako velikom srećom i blagotom po sve dubrovačke državljane, kako to kaže Gundulić riečmi starca Dalmatinca, to nam takodjer potvrdjuju povjestničke viesti, koje ćemo sada na kratko napomenuti. Talijan Filip de Diversis, koji je kako rekosmo oko polovice 15. vieka bio javnim učiteljem u Dubrovniku, govori u svojem rukopisnom