Топола

Zagrebačka gora sva U zeleni pliva, A nebo ju plavetno U čelo cjeliva. Sva se narav sbudila Procvalo je cvieće, Ptičice zapjevale, Došlo pramaljeće. Sva se narav raduje U sunčanu sjaju A nama se činilo Ko da smo u raju. Zagrljeni stajasmo Ondje ko dva brata, Pa se žarko molismo Za sreću Hrvata. Brojili smo kol’ko put Još će proljet doći, Dok će narod prenut se Iz te robske noći.