Топола

UVOD.

i. Sadržaj grčke i rimske mythologije. Poetske pripoviesti o porodu, životu i djelih starih poganskih bogova i heroja ili polubogova zovemo mythi (audoc). Za pravo jest naša rieč priča samo prievod grčke rieči mythos, pa nam s toga takodjer često i rabi u posve istom znamenu. No ipak se muče prihvatilo, te one pripoviesti, koje kazuju o životu i djelih bogova, naročito zovemo mythi, dočim pripoviesti o djelih heroja običajemo zvati pričami. Obje se luče od basne tim, što nisu kao ona puki tvor žive mašte, nego im je uviek osnova kakov bilo sbiljski dogadjaj, budi svedj se ponavljajući prirodni pojav, budi posebna povjestna sgoda, akoprem je kadšto radi mnogih pjesničkih dodataka i razširenja vrlo težko prvotnu jezgru svakoga mytha jasno i razgovjetno razabrati. Znatna većina tih mytha potječe očito iz motrenja prirode i njezinih mnogostruko djelujućih i stvarajućih sila, koje se živoj mašti svih južnih naroda pričinjahu kao djela i stanja pojedinih božanskih bića. Ta bića pomišljahu oni čas kao prijatelje, čas kao neprijatelje ljudem, te nastojahu s toga jednako gorljivo, kako da u jednu ruku zadobe njihovu milost, a u drugu da üblaže njihov gnjev. Ali izprva jamačno imadjahu vrlo fantastičke i neizvjestne pojmove o spodobi tih bogova, javljajućih se djelotvorno u mnogostručnih prirodnih pojavih. No kada se Ijudi izvinuše priprostu stanju patrijarkalnog pra^ Mythologija. I