Топола

Drug! odsjek.

jada I. 528), kojimi se opisuje, kako je Zeus uslisavsi molbu Thetide kimnuo glavom: „Reče i obrvama Kronion namagne mrkim, A ambrosijska kosa kolikb se Gospodu prospe S bezsmrtne glave, sav se potrese visoki 01ymp.“ dr. Tomo Maretič. Phidija si medjutim bijase odabrao zadaćom prikazati ne samo svesilna olympskoga vladara, komu po tjelesnoj snagi i dubokoumnosti neima premca, nego i milostiva i ljubezijiva otca bogova i ljudi, dobra djelitelja svega blagoslova i uspievanja. Pobožna prica veli, da je Phidija, završivši svoje djelo i namjestivŠi kip, zamolio od boga znak, da mu se svidja njegov umotvor. Na to je Zeus kroz otvoreni krov od hrama spustio s neba grom i tako odobrio svoju sliku i priliku. Yelicajni se je Phidijin umotvor, sto ga übrajaju medju sedam tako zvanih Čudesa staroga vieka, sačuvao, ako i ne posve neozliedjen, punih osam stoljeća, te je jos stajao na mjestu, kad su se posljednji put slavile olympijske igre (393. po Is.), Nijedan pravi snimak olympijskoga Zeusa nije se žalibog do našega vremena odrzao; jedino nam dva elidska pjeneza, od kojih je jedan u fiorentinskom, a drugi u parižkom muzeju (slika 5.), omogućuju, da si ma i površno i slabo predočimo razmještaj sjedećega kipa i oblik glave; čitav karakter figure, kano i jednostavnost i strogost, kojimi je odisao Phidijin umotvor, mogu se jos razabrati po Zeusu na traku Parthenona (iztocna strana). Kasnijemu dobu nije po svoj prilici Phidijin idejal bio dosta zanimiv; tražilo se, da dusevni izraz bude što jači, pa se to nastojalo polučiti tako, da su se pojedini oblici potanko izradjivali i dotjerivali. Odličnim prirajerom takova Zeusova idejala kasnijega doba jest mramorna maska Zeusova u rotundi vatikanskoj; ona se zove Otricoli (slika 6.), pošto bi tamo nadjena. Rosa, sto no se vise cela ravno u vis diže, pa se onda s obje strane jednako spušta, podaje tomu lieu nešto lavu nalika i neki izraz samosvjestne snage, koji jos jače iztiče visoko celo i krepki oblici nosa, docim u isti mah erte naokolo malo otvorenih usta proizvode blagi i utješujući dojam. Manje znamenit je ogromni kip Jupiter Yerospi (§bka 7.) u vadkanskom muzeju. Taj se kip iztice znamenitim dopunjkom. Osobito udara u oči, kako je tu energično podignuta ruka, koja drži žezlo, dočim toga nema u Phidije, kojega Zeus iraade mime i simetrične ruke (ramena). Od ostalih kipova Zeusovih vriedno je spomenuti i poprsje napuljskoga muzeja (nadjeno toboze u Pompejih), kojerau se jo§ u epirskoj Paramythiji nadjena liepa bronca britskoga muzeja u Londonu dostojno u bok stavlja. Sravnjivanje svih jo§ postojećih umotvorina, koje se tiču Zeusa, pokazuje, da ga je stara umjetnost najradje prikazivala milostivim upraviteljem svieta, koji, svjestan si svoje moći, u ponosnu i blaženu mim na nebeskih visinah stoluje. Klarakteristicni su po njega puni, s obih strana silno svedena čela poput grive padajući uvojci, u bujnih viticah puna brada, Široke i jake grudi. Stalni mu attributi jesu žezlo kao znak kraljevske vlasti, triesak, prateći ga огао, žrtvena zdjelica kao znak bogoslužja, kruglja pod stolcem ili pokraj njega