Топола

I. Olympski bogovi. Hera.

19

kao symbol njim vladana svemira, napokon Nika (božica pobjede) kao oznaka mod i pobjedu davajudega boga. Glava mu riesi das vienac od hrastova lišda, jer mu je od drveda narodito posveden hrast, das maslinova grandica, das vrpca u znak kraljevske mu modi.

2. Hera (Junona). Hera, po Homeru najstarija od triju kćeri Krona i Rheje, jest ženski palik Zeusu, svomu bratu i vojnn, repraesentantka zraka ili atmosphere, radi česa i ona poput njega ravna sve zračne i prirodne pojave, i kao nebeska kraljica udioničtvuje s njime kod svih časti njegova položaja. Bračna joj sveza s Zeusom svijuh nje tičućih se mytha i podavaše pjesnikom obilna i izdašna gradiva za svakovrstne ozbiljne i šaljive pjesme. Oni najpače pjevahu svetu svatbu Zeusa i Here, kojoj se je uspomena i u bogoslužnih mjestih božice o proIjeću slavila svečanimi žrtvami i svatbenimi obredi (Anthesphorije, naročito na Samosu, Euboeji, Argosu i Atheni). Ali oni rado pričahu i o bračnih zadjevicah nebeskoga para i okrutnih progonih, što ih umrle žene, koje bi zavolio Zeus, imadoše od Here pretrpjeti. Tako se zgodi, te je na slici božice pretežna postala crta biesna ljubomora i svadljivosti, dočim ju opet u bogoslužju i prikazivanju umjetnika više vidjamo milostivom i blagom božicom, koja je osobito ženskomu spolu vierna materinska zaštitnica. Prirodna je znamena te božice, kako se čini, već rano u Grka nestalo; nju poglavito štovahu kao predstavnicu bračne veze, i u njoj ‘ nalazi najveličajnijega izraza uzvišena plemenitost žene, koja čuva nepokolebivom strogošću svetost i viernost toga veza. S toga je ona osebita začetnica brakova, bdije nad njihovom svetošću, dieli dječji blagoslov i štiti rodilje. Herino bogoslužje jamačno ne bijaše izprva vrlo razgranjeno. Kolijevka mu bješe Argos, radi česa se božica i naziva najpače argivskom. Argos, Mykena i Sparta spominju se već u Homera kao najmiliji joj gradovi. No kada je ćudoredni joj znamen