Топола

Drugi ođsjek.

nicom, slavila ju je dakako junački i mila mladež i veselila se tih dana ugodnim praznikom. Prikazivanje djevicanske božice bijaše u svako doba najmiliji predmet drevnoj umjeći. Već п stara vremena, kada ne znadoše za livenine i mramome kipove, nego još prilicno nevjesto bogove rezabu od drveta, umjetnici najvolješe prikazivati Palladu- Ti drveui kipovi bijabu odjeveni vise ill manje dragocjenimi opravami, te predočivabu božicu većinom stojeći, zavitlane snlice, kao prvn borilicu, i nazivabu se Palladia. Pobožrd puk rado vjerovaše, da su pali s neba, pa da sn sigumom obranom od dušmanske navale. U doba grcke umjeće natjecabn se najslavniji vjeŠtaci u prikazivanju božice, no sve ib nadkrili Pbidija glasovitim kipom Athene Partbenos n spomenntom već bramu na atbenskoj Akropoli. To bijaše 12 met visoka, od zlata i srebra nacinjena stojeća fignra velicanstvene Ijepote i dakako glavni ures tomu prekrasnomn bramu. Istom u guugnli za seobe naroda nestade je bez traga. Božica prikazana je u mirnu stavu, citava zaogmuta cbitonom, što je u obće kod te djevicanske božice umjetnickim pravilom. Lievom rukom zabvatila je okrajak na zemlji stojećega stita, kojega nutarnja ploha u izvajanoj radnji predocuje borbu Giganta, dočim se na spoljašnjoj plobi vidi bitka Amazonka. U lievoj ruci, koju podupirase stup, nosila je ovjenčanu božicu pobjede. Kloplje bilo je položeno na lievo rame, gdje ga je drzala zmija s aegide, obavivsi se oko njega. Pod stitom ležala je sakrivena Atbeni posvećena zmija. Gole česti kipa bile su od bjelokosti, u očima sievali su dragulji, doom je odielo, oružje i sav ostali nakit bio od zlata, tako da je, kako se kaže, samo zlato toga kipa vriedilo ogromnu svotu od 544 talenta ili oko i 1 milijuna forinti. Osim toga najslavnijega kipa Palladina stvorio je Pbidija jos drugib pet kipova djevicanske božice, medju njimi takodjer orijaški kip od mjedi, visok 70 stopa, koji su Atbenjani podigli na Akropoli kao spomenik svoje pobjede na Maratbonu od dobivenog tamo pliena. Kip je prikazivao Atbenu kao Promacbos, to jest prvu borilicu u borbenu stavu s uzdignutim stitom, i kako se je čvrsto uprla o koplje. Što smo mogući, da sudimo točnije o prvotnom obliku Atliene Parthenos, nego o Zensu Phidijinu ili o Heri Polyklitovoj, potjeČe odatle, Sto sn se našle d-vie statuete ; koje sa bez dvojbe izradjene po nzoru slavnoga kipa u Parthenomi; prva statueta nadjena bi 1859. u Atheni blizn Pnyxe; a i druga, visoka po prilici jedan metar, odkrita bi god. 18S0 u Atheni. Iza tih odkrića moglo se je ustanoviti, da je velik niz kipova Athene, kao na primjer radi svoga ovratnika prozvana Minerve an collier n Louvru, vise ili manje izradjen po uzoru Phidijine Parthenos. Svi ti. snimci im dn okruglo lice, zatim cvrsto glavi pristajući tako zvani attički Sljem i chiton. Kasnija, za većimi dojmovi gramzeća umjetnost nastojala je, da kao i kod Zensova ideala stvori i za Athenn nov tip. U to je ime prvotno okruglo lice Athenino ponešto odnljila, attički šljem pak zamienila je natrag potisnutom, tako zvanom korinthskom kacigom. Zatim jn je zaogmula himationom i gotovo u naprsnjak smanjenom aegidom, za koju se fini, da je pridana samo za uspomeuu na stari symbol kao podloga za G-orgoneion. Medju djeli toga mladjega tipa ide zaista prvo mjesto