Топола

Tako predji namrli nam slavu, A sa slavom ovu dragu zemlju; Pak su onda naslonili glavu, Tihi sanak da u groblju driemlju. A1 iz groba glas nam šalju oni; Nek na umu svedj nam domovina Ne ćemo li, da kô zvier nas goni Tudjimsvietom strašna kletva njina! Kako i ja možda, sinko zlati, Već nad groba crnim lebdim jazom, Duša brižna htjela bi mi znati : Hoćeš li mi ti djedova stazom?» Sinčić došle mramornom u muku Na srdašce metnuo je ruku, S tužnih misli glavica mu gori,

Al on ipak krepkim glasom sbori : «Hoću, tato kunem ti se vjerom Radit u dan, učit u noć kasnu; Junak bit ću mačem ili perom Za tu našu domovinu krasnu!» Sretnom otcu krupna suza kane : Znamen sveta blagoslova niema; Sinčića si žarko ljubit stane, Pa ga onda na počinak sprema. Zimska nojca pustim vlada dolom, Ljudi u san tonu po svem selu; Sniežak prsi - svakom stablu golom Rad bi natkô košuljicu bielu. Gjuro Arnold.

276