Топола

286

«Bi li ti gospodstvo? bi li pamet zdravu? Bi Ii bojnu sreću i nje šumnu slavu? Isti, šta ti drago, al znaj, brzo beri, Jer ov čas nebeske zatvorit ću dveri.» Al ti se naš čovjek za ništ’ ne odluči, Već on za vratom se češuć mukom muči. Tek naposljed, Višnji kad se hvati kvake, Hrvat progovori smjerno rieči ovake : «E, duše ti, kad si voljan na besjedi, Pa slušaj, u kakvoj nalazim se biedi ! Nije baš muka birat dare ma i najbolje, Al je muka, hoće 1’ braći bit do volje? Jer gdje ima ljudi, tu ima i ćudi, A köd nas je običaj već od starieh ljudi, Da ono samo, o čem povieća se vieće, Javno se odobrava i u zakon meće ; Zato me počekaj ti ovdje na pragu, Doklem se ja vratim medju braću dragu, I doklem se tamo o tom vieće skupi Starješine mudre, našeg roda stupi, Pa što sviju volja odlukom izreče, Javit ću ti, otče, još današnji veće.» A nebeski vladar kao otac najbolji Za tu mu odgodu učini po volji. Na tom se naš čovjek vrati opet domu Medju svoju braću k rodu hrvatskomu. Nadje ih za stolom do veselih snaša, Gdje im zdravlje piju iz punijeh čaša. Danas su ti, brate, uprav dobre volje, Te već nitko ne zna, što ih drugda kolje. Već u mozgu im sladko vince se prijavi, Sirom btvarajuć vrata srcu i glavi ; Stadoše se grlit, ljubit i bratimit, Nema ga, tko ne bi tu u bratstvo primit. Stade svatko mudrost po svoju razkladat : Jedan kaže, kućom kako umi vladat, To ti kudi čeljad, a to hvali djecu, Drugi uznosi snagu i svoju pametcu,