Топола

288

Tu sad s dostojanstvom "velikim na licu Vieća star predsjednik otvori sjednicu. Prvo čestita si kazuje za sreću Tol’ mudru gospodu da skupi-u vieću; Drugo preporučit slogu im se stara, I da uvriedili ne bi Višnjeg cara, Kako, baš ko njemu podložnici vjerni, Treba u prošnjah svojih da budu i smjerni. Na to ustadoše govornici redom, Tvoreć svoe predloge svak krepkom besjedom. Prvi izreče; «Braćo, traž’mo plodnost zemlje !» Drugi: «Dobre pute, da nam ne zadriemlje Liepa trgovina!» Treći: «Mudre brade!» Četvrti: «Da svoe se dokopamo vlade!» Peti kaže: «Novce! jer novac je lovac; Na taj Ijepak idu knez, pop i trgovac!» Šesti još primetnu : «Šta bogčarit treba? Dok je zemlje nama, bit će i po kus hljeba, Dok je starieh glava, bit će i mudrieh brada, Nije još ni vladara nestalo nikada; A novac će i k nama doć’ bez grdne muke, Jer ta ptica leti od ruku na ruke. Nu ako doista stalo vam je u volju, Da pošljemo prošnju k višnjemu prestolju, A vi, okanivši prosjačkieh se tralja, Prosite poštenja svetost kako valja, Još da vam zavjeri i sreću junačku, Dodavši i slavu, tu sreće ulačku.» Iza toga i sedma pamet se ustane, Predlažući mudra Bog zna jošte šta ne; Nu i tome prekinu rieč, prije no zaglavi, Opet drugi, mnijuć, da je Solon pravi. Nakon se izpuknu mlad deliberator, Koj’ hoće da svakom mozgu bude mator; Pravda se i inati i kriči i buci, Samo da na njeg’vu ruku se odluči. Jedan jedin šuti driemajuć pri stolu, Tek se kad kad glaseć s kakviem «hm !» u kolu.