Топола

Ni zakupnik, ni revan ratar, Van svieta tvog je posla hatar, Ti ne znaš valja prozom reći Ti ne znaš niti kruške peći: Bez doma, zdjele i ognjišta Ti, brajko, niesi ama ništa. A to su samo posljedice, Kad čovjek gradi bezposlice. U plien 1e usud meni dao, Života tvog mi vrlo žao. Ded, kušaj malo se osviestit, Jer glave te se nešta taklo, Ta baci s oči ludo staklo, Pa možeš biti bogat, čestit, Pa možeš biti, brajko sit. Ah kidljiva je pjesme nit! Ded pjevajući već ne ludi, II bar po želji svieta gudi ! * To reče kroz smieh strašni gost. «Umini!» mladić u vis sunu I klonu opet. Blieskom munu Iz crnog oka mahnitost. A glad će dalje : «Baci k biesu Taj djevičanski ludi sram, Ta danas, brate, poklade su, A ti tu čamiš gladan, sâm! Pokazat ću ti slavan god —» To reče glad i mahnu. Odma Otvorio se izbi pod I do dna sjajnog grdnog doma Dosegnulo je mladcu oko : U prvom spratu dol’ duboko Zvjezdolik planu zviezda kries, Zamamljiv cilik srce dira, Metresa daje tu bankira Visokim gostom sjajan ples. «Ej gledaj, ludo!» kriknu glad, Poezije ti evo sad!»

Zasinulo. Iz ogledala Suncoliko se lje va zlato, Sred sjajnog trama od kristala Šareno mravljem vrvi jato. Gle djevojke, ta jedva cviet Smijuške titra po množini, Suhonjav bankir uz nju star, Previjajuć se sladko, hini Mladovjekoga milka žar. Tu bujnoj ženi pline kosa Na gladke grudi, rame bielo, A crno oko, noćna rosa Na plahoga se mladca svelo : I zmiji plane oka tren, Gdje plahi pred njom drhće plien Bankiri gpjni, diplomati, Lepeza sjajnih drhtav roj, Podmitljiva uz kćerku mati, Tu biela put, tu crni kroj ; Kadile šar i sušanj svile, Plesačice i miljunaši, Sa praznim srcem mitne vile I novinari i kartaši, Gospodstvo šuplje, pune kese, I talog, pjena i metrese; Kô graška alem, vrpce, čipka, KÔ proje biser, plamno cvieće, I hroma starež, mladež gibka, U vrtlogu se šve to kreće; Šapuće, šuška, šumi, kriešti, Prevrtljivo se opet smije, Preljeva, titra, ljeska, bliešti I vitlajuć se bruji, vrije. Kad u tren pljesnu dlana dva, Zasvirnu svirka stade sviet, Vrh laštenoga umah tla Strjelimce sunu kola liet. Uz svirke glas se trese dom, Uz svirke glas manita ples,

292