Топола

13

Iz nesreće grudi novi život pije, U veru gab robstva slobodno se vije, Na lomači zlobe ’z pepela se diže, Sve više ustaje, što je pala niže. Lasno prekoraca potoke, bregove, S posmjehom prodire goleme jazove, Uviek se ponavlja kao hidre glava, Sa žitkom se bori, smrću poigrava. Ona se u nike spone ne uzteže, Nje nit mjera, prostor, vri em e niti veže: Već kad jurve ovdje izteče joj doba, Vilovitom silom vlada preko groba. Dragutin Rakovac.

Ljubi, djevo.

Ljubi, dok čas vience pruža, Nemoj dugo mudrovati, Gle mirisna ova ruža Nas zanima, dokle cvati. Danas krasna sja u rosi, S vjetrićem se lako okreće, A1 u sebi smrt čim nosi, Sutra takva biti ne će.

Da venut će, klonut glavom I svoj miris izgubiti, Tak’ će, djevo, sa svom slavom I tvoj cvietak po zlu iti. Zato zlatni čas ne gubi ! Jer što j’ prošlo, Bog ne vraća. Ljubi, djevo, ljubi, ljubi, To j’ mladosti rajska plaća. Mirko Bogovic.

Miruj, mi ruj, srce moje!

Tko je, srce, u te dirnô, Da si tako sad nemirno? Kao ptica u zatvori, Za svietom te želja mori : Nij’ u svietu nebo tvoje; Miruj, miruj, srce moje !

Ne udaraj toli jako, Razbit možeš prsi lako : Preslabe su, izmučene, A da puknu, bez koprene Bile bi sve rane tvoje; Miruj, miruj, srce moje!