Топола

Kada vam srića na ruku potegne, Ter neprijatelj iz mesta okrene, Oh kakvo poštenje, pajdaši bogati, Sablje, paloši i konji bahati, Sprave kovane, svite gospodske ! Nu braća ljubljena na noge, na noge, Turskom misecu da tlačimo roge, Za veru kršćansku, vitežtva zlamenje Svitu na hasan, a nam na poštenje, Naj nam ne budi premilo življenje ! Franjo Kršio Frankapan.

Hrvatska d omovina.

Liepa naša domovino, Oj junačka zemljo mila, Stare slave djedovino, Da bi vazda čestna bila ! Mila, kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina, Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si planina ! Vedro nebo, vedro čelo, Blaga prsa, blage noći, Toplo ljeto, toplo djelo, Bistre vode, bistre oči.

Vele gore, veli ljudi, Rujna lica, rujna vina, Silni gromi, silni udi ; To je naša domovina ! Teci, Savo hitra, teci, Nit’ ti Dunaj silu gubi, Kud li šumiš, svietu reci : Da svoj narod Hrvat ljubi, Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašće bura vije, Dok mu mrtve grob sakrije, Dok mu živo srce bije ! Antun Mihanović.

Davorija.

Prosto zrakom ptica leti, Prosto gorom zvier prolazi, A ja da se lanci speti Dam tudjincu, da me gazi? Tko ne voli umriet prije, U tom naša krv ne bije!

Znam, da moji pradjedovi Cielim svietom gospodjahu ; A ja jezik da njihovi U robskome tajim strahu? Tko ne voli umriet prije, U tom naša krv ne bije !