Топола

30

Sâm ću übit svog jedinca, Nož u srce rinut žene, Neg’ da vidim od tudjinca Slobode mi porušene .... Tko to izvest gotov nije, U tom naša krv ne bije !

Sâm ću upalit krov nad glavom Pripravit si grob gorući, Neg’ da tudjin mojim pravom U mojoj se bani kući .... Tko to izvest gotov nije, U tom naša krv ne bije ! Dimitrija Devieter.

Rieč domorodca.

Dus i, koji rod svoj ljube, Ne treba im da se snube, K domoljubnoj zabavi ; Pust’mo dakle plaho žice, Na pô mrtvo ono biće U živućoj naravi. Hajdmo krepko, al ne biesno, Niti lievo niti desno, Već po stazi djedova. Slava svakog budi slava, Strogo čuvat svoja prava, Prot napasti vragova.

I po kopnu i po vođi Nek nas božja milost vodi, Pod zakona barjaci; Um nam vazda bio svieća, Cilj obćeni roda sreća Svi Hrvati vojaci. Kada biesna družba, gore, Striele, bura, grom i more S Ulisom vojevaše, I kad već mu jadra i vesla Ljuta voda bješe odnesla, On neuplašen veljaše :

Nek utone, što ostati Ne će put nek smrću plati ; Moje srce ne padne. Tako duh od straha prosti Burno more i jakosti Oblada nenavadne. Tamo Blašek.

Moja đomovina.

Gdje ptičice miloglasnim Glasom pjevaju, Gdje pčelice cvieća krasnim Vrhom šetaju,

Ondje j’ moja domovina, Ondje mili stan, Mladost moja gdje nevina Blag uživa dan.