Топола

6

Oomteu (oko g. 1520.) i Antun Ardillon, učeni opat u istom samostanu. Tuj se sprijatelji i s Andrijom Tiraqueau-om, namjesnikom uredovnoga kotara i parlamentskim vijećnikom u Parizu, o kojem veli u svom djelu (novi prilog 4. knjizi): „ovaj dobri, učeni, mudri, prijazni, blagi, pravedni savjetnik velikog i nepredobitnoga kralja Henrika 11. kod njegova strogog pariškog parlamenta“. Sprijatelji se i Ivanom Bouehetom, piscem i prokuratorom u Poitou-u. No ljubav takovih ljudi, revno Eabelaisovo učenje, a po tome njegovo bogato znanje, probudiše zavist fontenay-le-eomtskih duhovnika. Yideéi neuki duhovnici, da se bavi grčkim i evrejskim knjigama, kojih sami ne shvaćahu, smatrahu ga sumnjivim čovjekom, da čarobnikom. Oni se bojahu Eabelaisa i mržahu na nj, jer ih je samim svojim primjerom zastidio i njihovu dangubu kaznio te upotrebiše svako sredstvo, da Pierra Amj-a rastave s njegovim prijateljem, a osobito da Eabelaisu sumnjičenjem priprave neugodnosti. Pretražiše sobice Eabelaisove i njegova prijatelja, i budući da kod njih nađoše zabranjenih knjiga, uzeše ih, i tako ih lišiše prilike da uče. Misli se, da su te zabranjene knjige bili teologički i politički spisi Erazma i Etienna, koji tada u Francuskoj i Njemačkoj uzvitlaše veliku prašinu. Tu nam slutnju potvrđuje isprava, koju je našao jedan od novijih francuskih učenjaka Benjamin Fillon. Ta isprava dovoljno svjedoči, da je mladi i slobodoumni biskup Estissac de Maillezais svomu prijatelju u Fontenay-u pribavljao proizvode njemačke, talijanske i francuske štampe. 1 Malo za tim, što mu oduzeše te spise, bude Eabelais osuđen na doživotnu tamnicu o vodi i kruhu zbog zločina, s kojeg ga okriviše. (Nevjerodostojne vijesti kažu, da se te okrutne kazni

1 Ratiery, Oeuvres de Eabelais, sv. I. str. 12.