Топола

dovlje nastavljahu vanrednim uspjehom osvajanja kršćanskih zemalja. Na sredozemnome. moru zauze odmah s početka svoga vladanja znameniti otok Hod. Na kopnu pak pade napokon u njegove ruke Bioj£j-a-d, »zlatni ključ« kraljevstva hrvatskoga i ugarskoga, o koji se je toliko puta razbila sila turske vojske (1521.). Slavonija i Ugarska otvorene su sada oružju turskomu. Hrvati su doduše održali opet nad Turcima, sjajnu pobjedu kod Jajca (1521.) pod knezom Petrom Keglevičem, ali već iduće godine uza sva junaštva bana Ivana Torkvata Karlovića pade Turcima na neko vrijeme u ruke Knin i Skradin, jedino se održa grad Klis, koji je Petar Kružić sjajno obranio (1524.). Dok je tako Turčin sve. jače prodirao u našu zemlju, postigle su vrhunac smutnje u Ugarskoj, koja bijaše podijeljena na dva tabora. Veći dio velikaša pod Ivanom Zapoljem rušio je kraljevu vladu i očito išao za tim, da otme kralju vlast, a dostojanstvenici oko kralja nastojahu, da spasu Jos ono malo vlasti, što je imao kralj. Zbog te borbe odvraćahu se naši velikaši od kraljeva dvora, te nastojahu, da se što više sprijatelje s kućom hapsburjj_k o m. Sijedi Bernardin Frankopan ode u to ime na državni njemački sabor u Nürnberg, pa zatraži od cara Karla V. pomoć za Hrvatsku (1522.). Na to posla Ferdinand, nadvojvoda austrijski, brat carev, svoje čete po želji Hrvata u hrvatske međašnje gradove, a tomu se nije protivio ni slabi kralj Ljudevit, koji je gotovo ravnodušno gledao na sve strane rasulo svoje države. Hrvati ne priznavahu banom niti, Tatia niti Baćania, ljubimce kraljeva dvora, a narod Kupi na, jugu smatraše se već sada podložnikom Ferdinanda Hapsburgovca. Za obranu podunavskih gradova brinuo se B urg i o, papinski poslanik, više nego li sam kralj; a znameniti grad Jarce branili su neprestano sami Hrvati, kojima bijaše sada na čelu proslavljeni vojvoda, knez Krs t o Frankop an. 1 ) On se je netom vratio iz stranoga svijeta, gdje je 20 godina slavno vojevao za Hapsburgovee. Vrativši se kući suzbije sjajno Turke kod .1 a i c. a (Ί 52.5-L-U tom ljutom boju izgubi Krsto samo 30 svojih junaka, dok je nekoliko tisuća Turaka pokrilo bojno

1 ) M. Mesić: Krsto Frankopan u tudjini. Zagreb, 1870.