Топола

(»de Erdöd«) jednim mahom stupili u red prvih i najbogatijih velmoža hrvatskih i ugarskih. Videći hrvatski-banEßerislavić, kako se malo misli na kraljevu dvoru za obranu Hrvatske, uteče se on papi za pomoć po svom poslaniku Tomi Nigru, skradinskom biskupu. Rimska stolica pozivaše na sve strane imenito Francusku i Njemačku u pomoć protiv Turaka, ali tomu pozivu kao i proglasu papinom za opću križarsku vojnu na Turke nitko se ne odazva. Berislavić vidje sada, da je spas Hrvatske jedino u slozi hrvatske. gospode. On sakupi oko sebe Karloviće, Blagajske, Frankopane i Zrinjske, pak uze čistiti od Turaka gradove oko rijeke Vrbasa. On počini tom zgodom mnoga junaštva, te rastepe god. 1518. pod Ja j cem jaku tursku vojsku. Premda je iduće godine ugovorio kralj Ljudevit primirje sa sultanom, ipak provaljivahu Turci na naše strane kao i prije. Narod bijaše s toga tako zdvojan, da je stao prijetiti, ne bude li naskoro pomoći od zapadne Evrope, da će se s Turcima nagoditi, plaćati im danak i dozvoliti prolaz kroz Hrvatsku u susjedne kršćanske zemlje. Jedini ban Berislavić ne klonu ni sada duhom. On šalje svoga poslanika papi Leonu X., koji ga opet posla caru Karlu V. Kod kuće pak sakupljaše ban velikaše i narod, te ih je hrabrio i bodrio, da ustraju u borbi. Turci provale na to po običaju u hrvatske zemlje. Berislavić krene s četama, da ih natrag baci. Kod potoka Korenice u Krbavi suzbiju doduše naši Turke, no kada su progonili neprijatelja, navali iz zasjede turska četa na bana i njegovu pratnju. Tu pogine ban s mačem u ruci (1520.). Pisma pape i cara, koji hvale hrabrost i ,-žrtve Hrvata (»n ajjači štit i bedem kršćanstva«), a Berislavića Vodre' i sokole, slaveći njegove krjeposti i junaštva, ne nađoše više bana na životu. Njegovo tijelo pokopaše najprije u Bihaću, a za tim ga prenesoše u Vesprim. Uspomena na Berislavića, slavnoga bana, vojvodu i biskupa vjekuje u narodnoj pjesmi. l ) Upravo te godine sjede na carigradski prijestol sultan Sulejman 11. (1520. —1566.), za kojega je tursko carstvo došlo ha vrhunac slave i moći. Njegove grozovite čete i bro-

1 ) Μ. Mes i ć: Hrvati nakon bana Berislavića do muhačke bitke. (Ead jugosi, akad. XVIII. 77. XXII. 55.).

9δ