Топола

natrag u Budim, gdje preda Zapolji krunu sy. Stjepana, a sam se za tim pustošeći na sve strane vrati u Carigrad. Bat je ipak neprestano trajao u Hrvatskoj i Ugarskoj. Već god. 1532. dođe Sulejman iznova u Ugarsku, ali naiđe na nenadani otpor kod grada Kiseka. Taj je grad branio Senj anin junačina Nikola Jnrišić sa 700 hrvatskih vitezova čitav mjesec dana protiv 200.000 Turaka. Suvremenik piše o tom junaštvu: »Ni poslanici rimskoga cara ni car sam ne držahu, da je moguće toliku silu pod Kisekom svladati, a što oni nemogućim držahu, to učiniše Hrvati mogućim«. Videći napokon sultan da ne može slomiti sile Hrvatima, ode ispod Kiseka, poplijeni putem Štajersku, Podravinu i Srijem, te zarabL3Q.OOO kršćana. I idućih godina provaljivahu Turci u Hrvatsku i Dalmaciju. Najžešća borba bijaše oko K 1 i.s a, .koji napokon pade Turcima u ruke, a s njim posljednja straža hrvatska u Dalmaciji. Zagorje dalmatinsko posta sada tursko, te je Turčin iz Like preko Velebita prolazio kao po svojoj zemlji. Na mnoge tužbe i vapaje Hrvata posla napokon i Ferdinand iz svojih zemalja pod Katzianerom nešto vojske, koja se združi s hrvatskim četama, ali bude od Turaka razbijena kod__Osijeka. Hrvati ipak ni sada ne klonuše duhom. Oni se doduše nazivlju »ostaci ostataka nekadašnjega kraljevstva hrvatskog a«, ali lozinka im jest: »živi se Turcima nejoreda j e m o«_J£trvatski bani: Petar Keglević i Tomo Nadaždi, za tim Nikola Jnrišić i braća Ivan i Nikola Zrinjski neprestano pod oružjem odbijahu junački provale Turaka u područje Une. Kako je užasno stradala kraljevina Hrvatska i kako je to vrijeme započela raseoba naroda hrvatskoga, dokazom je, što je god. 1530. između Hrvatske i Turske međa ovako tekla: od Bijeke duž mora k Senju, za tim preko planina do međe ličke i krbavske župe, koje su već Turci osvojili i posjeli bili. Dalje je išla međa preko Mutnice (Mutnik u turskoj Hrvatskoj) k Uni, na kojoj bijahu još u hrvatskim rukama Bišće, Krupa, Novi, Kostajnica, Dubica i Jasenovac. Od Save i Lonje išla je međa k Dravi tako, da je Virovitica ležala još u slobodnoj Hrvatskoj, te je u njoj bilo glavno skladište hrane i oružja za našu vojsku protiv požeškoga sandžakata. No ni preostavši dio ne bijaše siguran pred Turcima. U Vinodolu je tako

100