Топола

101

nesigurno bilo, da se je biskup modruski morao na Rijeku zakloniti. dSTa Senj su u to vrijeme tako jako udarali Turci, da se je građanstvo spremalo odseliti se. Navale na Unu bijahu svaki dan sve jače. Turci su pače prodirali već sada u Pokuplje i Posavinu, te su se zalijetali do savskoga mosta kraj Zagreba. Napokon je došlo između Ferdinanda i Zapolje do mira u Velikom V aradinu (1538.), po kojemu je Zapolja priznao, da po smrti njegovoj pripada cijela njegova država Ferdinandu. Budući pak da je Zapolja pred smrt dobio sina Iva na STgismu nd a, ne htjede kardinal Juraj TT t i e_š en i ć (nazivan obično Martinuzi po svojoj majci, rođenoj Martinušević) 1 ), kao skrbnik malodobnog Ivana Sigismunda, ispuniti „ugovor. K tomu se je za malodobnoga Zapolju i Sulejman zauzeo, te nije Ferdinand mogao doći do Zapoljevih zemalja. Godine 15.11. dođi 1 opet Sulejman s vojskom u Ugarsku. Tom zgodom učini on Ugarsku između Blatnog jezera i rijeke Tise, za' tim i Slavoniju turskom zemljom sa glavnim gradom Budimom, a Zatišje i Erdelj dade mladomu Zapolji kao vojvodstvo pocT pokroviteljstvom turskim. Ferdinandu preosta samo zapadna Ugarska i ostaci Hrvatske. On pokuša doduše još jedan put bojnu sreću, ali pošto nije uspio, sklopi napokon sa Sulejmanom mir, zadrža ono, što je imao i obveza se sultanu na godišnji danak od 30.000 dukata (1562.). Taj mir bijaše za Hrvatsku pusto slovo, jer su Turci na našu stranu prodirali za mira kao i za rata, pak se je n.a međi neprestano ratovalo. Za Ferdinandove vlade počeli su se već po Hrvatskoj i Ugarskoj po malo siriti Nijemci kao generali i kapetani pomoćnih četa, te su često harali i plijenili gore nego Turci, a k tomu su i gazili stare zakone obiju kraljevina. Za vrijeme mira nastojao je Ferdinand kao vjeran sin katoličke crkve, da se u njegovim nasljednim zemljama protiv reformirane uzdrži katolička vjera, s toga je svuda uvodio novi red Isusovaca. Između svih zemalja Ferdinandovih osta vjerom najčišća Hrvatska. Pred smrt je podijelio Ferdinand hapsburške zemlje iz-

1 ) Ognjoslav Utješenovi ć-0 stroži nski: Životopis Gorgja ITtješenoviea, prozvanoga Martinusius. (Rad jugoslav. akad. LIH. i LIV. Zagreb, 1880.).